U nizu pomalo besmislenih istraživanja pojavilo se još jedno koje tvrdi da ženstvenije žene žele više djece. Odmah su se mnoge pobunile pitajući se: Jesu li žene koje ne žele djecu zbog toga manje ženstvene? Ili žene koje nisu pretjerano ženstvene manje žele djecu? Studija je objavljena u posljednjem broju medicinskog časopisa Hormoni i ponašanje i tvdi da ženine crte lica i razina estrogena u organizmu odgovaraju jačini njezine želje da ima djecu.

Drugim riječima, žene koje imaju veće koncentracije hormona estradiola i “ženstvenije” (mekanije i oblije) crte lica izjašnjavale su se da žele više djece i to što prije.

Ovi rezultati su zapravo korelacije, a korelacije ne znače i uzročno-posljedičnu vezu. Ipak, i korelacije mogu imati snažan utjecaj na stvaranje svojevrsnih predrasuda i stereotipa kao što je ova iz naslova da “ženstvenije žene žele imati više djece” te zato često nisu dobrodošle ako ozbiljno razgovaramo o željama i mogućnostima žena da imaju djecu.

Ima tu još niz pitanja koja ovakva i slična istraživanja prokazuju kao neozbiljna, a kao što je primjerice: Kako izgleda ženstveno lice? Ljepota, pa tako i njezina “ženstvena” pojavnost je u očima onog koji gleda. Druga nelogičnost je da su istraživanja provedena među bjelkinjama, studenticama od 19 ili 20 godina koje još nemaju djece. To je prilično uski krug populacije da bi se na temelju njihovog iskaza dale opće korelacije, kažu kritičari ove “ozbiljne” studije. Da ne spominjemo da razine hormona variraju kod raznih dobnih skupina žena.

Žene koje su sudjelovale u istraživanju dolaze iz zapadne, razvijene zemlje, obrazovane su, iz dobrostojećih obitelji i odrasle su u demokratskom društvu, što značajno utječe na njihovu odluku o majčinstvu. To je još jedan razlog zbog kojeg ovakva istraživanja ne bi trebali uzimati za ozbiljno, kažu kritičari.

Studija poput ove imala bi smisla kada bi se pratilo žene iz različitih kultura i regija svijeta te šireg dobnog okvira, kroz više godina. U ovoj, kao i nizu mnogih drugih studija, uopće nisu uzeti u obzir važni sociološki faktori. Primjerice, da li se od žena koje izgledaju “ženstvenije” zapravo očekuje da se ponašaju na način koji je društveno prihvatljiviji i tradicionalniji? Da li im se često govori da se odmah vidi kako bi bile dobre majke? Jesu li bile ili su još uvijek kažnjavane na bilo koji način ukoliko se ne ponašaju ženstveno (npr. verbalno)? Da li su češće nagrađivane ukoliko izgledaju ili se ponašaju ženstveno?

Ukratko, teško je više vjerovati svim tim silnim istraživanjima nad kojima bi se žene ili muškarci “kao” trebali zamisliti. Možda je bolje da ih jednostavno doživljavamo kao dobru zabavu. Nešto poput članka da neobrijani muškarci zarađuju više ili da su žene koje dobro kuhaju većinom crvenokose.