Kao i kod mnogih drugih stvari, postoji stereotip da su žene te koje će uvijek glasnije i srčanije navijati za dijete, imati veću potrebu osnovati i brinuti se za obitelj, dok muškarcima treba malo duže da se naviknu na tu ideju. Međutim, postoje izuzeci od ovog uvriježenog mišljenja, pa se tako može dogoditi da muškarac jako želi djecu, obitelj i roditeljstvo, a njegova partnerica nije baš time oduševljena i ima neke druge prioritete.

Zašto žene sve češće odgađaju trudnoću ili se dvoume žele li uopće biti majke?

Imati dijete za sobom povlači odgovornost, predanost, angažiranost i požrtvovnost. Iako se trudimo izgraditi društvo u kojem će žene moći biti majke, ali ujedno imati i karijeru, činjenica je da je većini žena to još uvijek doista teško postići. Žene u sve većem broju žele dobar posao, napredovanje u karijeri, žele učiti i ulagati u sebe, žele i slobodno vrijeme u kojem bi se mogle posvetiti svojim guštima, druženjima ili zanimacijama i hobijima. Činjenica je da, ako žele sve to, moraju jako dobro razmisliti hoće li i kada će imati djecu. Današnje mlade žene mogu donositi odluke o svojoj ulozi i statusu, odnosno o imanju ili neimanju djece, za razliku od svojih baka. Isto tako, danas je mladim ženama biti majka puno veći izazov nego je to bilo njihovim majkama. Balansiranje obrazovanja, karijere, posla, primanja, slobodnog vremena, braka ili partnerstva, obitelji i djece, za mnoge je žene jednostavno previše te se mnoge sve kasnije odlučuju za majčinstvo.

Mnogi od ovih problema za žene traju već nekoliko desetljeća, samo su ih žene sada svjesnije. Djevojke još srčanije grizu za obrazovanje, za karijeru, za dokazivanje da su jednako vrijedne i sposobne radnice. Ali kada uđu u rane tridesete, isto tako postaju bolno svijesne da im biološki sat otkucava i da je vrijeme da se odluče za majčinstvo te odustanu od nekih svojih planova. Njega i briga za bebu, odnosno dijete, kućanski poslovi i sve obaveze koje idu uz to, još uvijek u najvećem dijelu padaju na leđa žena.

U medijima, kroz razne programe civilnih udruga i državnih institucija sve se glasnije poziva na jednakost muškaraca i žena ne samo kad su posao i karijera u pitanju, već i kućanski poslovi, odgoj djece i briga o obitelji. Čak i kada oba partnera to žele, čak i kada se muškarac ponudi i trudi da uskoči na svim područjima (od porodiljnog do usisavanja i kupnje namirnica), u praksi i dalje žena drži tri kuta kuće. Postizanje jednakosti u kućanstvu puno je teže ostvariti nego o tome teoretizirati. Treba priznati da su moderni muškarci sve manje opterećeni stereotipnim ulogama, da više nego ikad provode vremena sa svojom djecom, da brinu o kućanstvu i pomažu svojim partnericama, ali u praksi jednakost u pravom smislu riječi još uvijek nije postignuta i otvoreno je pitanje je li ju opće moguće postići.

Osim toga, još i prije nego se beba rodi, muškarcima je puno lakše zamisliti jednakost u podjeli kućanskih obaveza i balansiranju posla i obitelji. Ne samo da im je to lakše zamisliti, već im roditeljstvo dolazi kao dugo željeni i predivan dodatak njihovom izbalansiranom životu na relaciji posao-obitelj-prijatelji-zanimacije.

Žene još uvijek zbog trudnoća dobivaju otkaze, porodiljna primanja su neznatna i nedovoljna, vlada nesigurnost i strah da je s dobivanjem djeteta njihovoj karijeri došao kraj. Dok one brinu o svojoj bebi, kolege na poslu napreduju i zauzimaju pozicije o kojima su one nekoć sanjale.

Uz sve realne prepreke koje žene vide na putu do majčinstva, može postojati i niz drugih opravdanih ili manje opravdanih strahova – strah od poroda, strah da se na dijete ne prenesu neke obiteljske nasljedne bolesti i sl. Neke žene imale su jako teško i traumatično djetinjstvo, pa zbog toga ne žele na ovaj i ovakav svijet donijeti još jedno biće koje će eventualno patiti. Neke žene plaše se gubitka autonomije u smislu da će morati odustati od života kojeg vole i žele, od svojih potreba i planova, kako bi se doživotno obvezale zadovoljavati potrebe djece. Mnogim se ženama takav scenarij čini kao odustajanje od života, pa čak i kada su svijesne kakvo bogatstvo, smisao i ljubav u život svake osobe donose djeca. Osim spomenutih, razloga za odgađanje ili odustajanje od majčinstva može biti na stotine.

Muškarci mogu shvatiti svoje djevojke i žene i biti im velika podrška. Zbog nabrojenih problema i prepreka ni nije teško shvatiti zašto neke žene jednostavno dvoje – imati dijete ili ne? Ne iznenađuje što mnoge godinama važu, odgađaju, predomišljaju se i ne mogu pomiriti majčinski instinkt i želju za djecom sa svim drugim željama i potrebama kroz koje se također žele ostvariti u životu. Čak i ako ne kažu kategoričko “ne”, čini se da ženama danas treba puno više vremena da jasno odluče što žele. Nešto što se do prije 20 ili 30 godina podrazumijevalo – da svaka žena želi biti i majka, danas se stavlja pod povećalo i preispituje iz raznih kutova i sa raznih stajališta, pa nije ni čudo da sve češće imamo scenarij u kojem se muškarci prema imanju djece postavljaju kao nekad žene – da, naravno da želim djecu i želim biti tata, dok su žene te koje će reći, kao nekad muškarci – hajde idemo prvo malo o tome razmisliti.