Moderno doba donijelo je poboljšanje mnogih dječjih prava i jednu novu razinu sigurnosti za najmlađe. Trebamo ih čuvati, trebamo ih maziti i paziti, no postavlja se pitanje – pretjerujemo li? U želji da ih zaštitimo od “okrutnog” svijeta, stavljamo li ih zapravo pod stakleno zvono? Jer čini se kao da djecu danas pokušavamo zaštiti od potpuno normalnih iskustva – razočaranja, gubitka, očekivanja. A činjenica je da će se sa svime time susresti kad odrastu, a možda neće imati u sebi kompetencija da se s time nose jer to kao djeca nisu naučili.

U britanskom Mirroru objavljen je članak o tome kako je nogometno udruženje engleskog okruga Hampshire održalo takozvani Silent Weekend (Tihi vikend) tijekom kojeg je nekoliko dječjih nogometnih timova igralo utakmice, a roditeljima na tribinama bilo je zabranjeno navijati, pljeskati ili stvarati bilo kakvu buku. Od njih se tražilo da utakmice gledaju u tišini kako djeca ne bi bila pod pritiskom i kako bi im se omogućilo da opušteno uživaju u igri i uče bez ometanja.

Reakcije roditelja bile su podijeljene. U toj nogometnoj naciji u kojoj su generacije djece od malena odgajane kao nogometni navijači, mnogi su se roditelji osjetili sputano i povrijeđeno. Smatraju da je nogomet igra u kojoj trebaju uživati svi. To je igra u kojoj i navijači imaju svoju ulogu. Ovaj potez smatraju ekstremnim i pretjeranim.

Iz njihovih se komentara dalo iščitati da smatraju kako ovaj potez djeci oduzima pravo da uče o nogometu u svoj njegovoj punini. Djeca moraju naučiti da će ponekad imati podršku navijača, nekad neće, nekad će pobjeđivati, nekad gubiti, ali da je potrebno poštivati svakog na nogometnom igralištu, bio on “tvoj” ili suparnički te naučiti što je fair play na terenu i na tribinama. To se uči i kroz igranje, ali i kroz navijanje.

Roditelji koji su bili protiv također smatraju da se djecu treba izložiti izazovima, stresu i pritiscima, jer upravo kroz takva iskustva uče se snositi s njima. A nema boljeg igrališta za učenje takvih životnih lekcija, od sportskog igrališta.

Manji broj roditelja komentirao je utakmice nakon Tihog vikenda i složili su se da su dječaci doista koncentriranije uživali u igri, bili sretniji i bolje međusobno komunicirali. Mnogo je roditelja vidjelo niz benefita u tihom igranju.

Tihi vikend dogodio se samo nekoliko dana nakon slučaja Sveučilišta u Manchesteru, gdje je na sastanku studentskog zbora studentima bilo zabranjeno pljeskati jer pljesak je buka koja je “okidač za anksioznost” i mogla bi uznemiriti studente koji su osjetljivi na senzorne, zvučne podražaje. Umjesto klasičnog pljeska, studenti su smjeli koristiti takozvane “jazz hands”, odnosno mahanje s obje šake u zraku.