Pomagati ljudima jedan je od najplemenitijih zadataka. U ovo vrijeme krize i brojnih problema na svim razinama pitalo se građane pomažu li novčanim prilozima one kojima je jako teško. Mnogi od nas, oko četvrtine, iskazuje nesebičnost i spremno odvaja dio svojih novčanih sredstava u cilju pomaganja jako siromašnima i jako bolesnima.

Što pokazuju dobiveni odgovori? Osobe koje često pomažu (na razini mjeseca) svojim dobrovoljnim novčanim prilozima predstavljaju između 1 i 8 posto populacije iznad 15 godina starosti. To su, nešto više od prosjeka, osobe u dobi od 55 do 64 godine starosti i oni čiji su (osobni i / ili kućanski) prihodi nešto bolji od prosjeka.

Druga grupa, koja povremeno pomaže, najrjeđe daje novac za nevladine organizacije (7%), a najčešće za konkretne humanitarne akcije u kojima se pomaže jako bolesnim osobama (22%). Kao davaoci novca su, nešto više od prosjeka, zastupljene osobe iz Zagreba, Dalmacije, Slavonije, zatim šira dobna skupina – od 25 do 54 godina , te oni koji sebe svrstavaju u višu srednju klasu, pa i u višu klasu.

Može se istaknuti da općenito najviše ljudi novčano NE pomaže (nikad i vrlo rijetko = 92%) određenim udrugama/nevladinim organizacijama. U drugu skupinu kojoj se uglavnom ne pomaže spadaju dobrotvorne organizacije (uključivo crkvene), sama crkva za njene potrebe, te ugroženi pojedinci (82 do 85% ispitanih iskazuje da ne daje ili tek vrlo rijetko daje novčana sredstva u te svrhe). Najmanje je ispitanih koji uglavnom ne daju novac za ciljane humanitarne akcije teško bolesnima, zatim prosjecima na ulici, i ciljane humanitarne akcije za jako siromašne – oko 70%.

Ili, najviše građana iskazuje da daje (povremeno + često) novčani prilog za :

– ciljane humanitarne akcije za teško bolesne i prosjake na cesti – po 28%
– ciljane humanitarne potrebe za jako siromašne – 26%
– ugrožene članove šire obitelji – 21%
– crkvi za njene potrebe – 18%
– ugroženim pojedincima – 17%
– dobrotvornim organizacijama, uključivo crkvenim – 15%
– određenim udrugama /nevladinim organizacijama – 8%.