Za vrlo malu djecu, svijest o prehrani, tj. prehrambenim markama proizvoda uvelike se povećava u dobi između tri i četiri godine i najviša je kad je u pitanju nezdrava hrana, navodi se u najnovijoj studiji provedenoj u Irskoj. Znanje o prehrambenim markama proizvoda predviđa što će dijete tražiti od obroka, ističe autorica studije Mimi Tatlow-Golden s Psihologijske škole na Sveučilištu u Dublinu. 

U Istraživanju je sudjelovalo 172 djece iz Irske u dobi od tri do pet godina, od kojih je četvrtina bila iz Sjeverne Irske gdje se marketinški propisi razlikuju od ostatka zemlje.

Više od polovice djece pohađalo je školu u socijalno ugroženim zajednicama, prema podacima lokalne uprave i odjela za obrazovanje.

Roditelji su ispunili upitnik o obiteljskoj demografskoj pozadini, prehrambenim navikama i koliko djeca gledaju televiziju sama ili u društvu s nekim.

Istraživači su pojedinačno ispitivali djecu, pokazujući im 9 logotipa marke hrane i sliku proizvoda. Radilo se o markama proizvoda koje se uvelike oglašavaju u Irskoj te su četiri pripadale zdravoj hrani, a pet nezdravoj.
Istraživači su prvo ispitali djecu prepoznaju li određenu marku proizvoda samo preko loga, znaju li o kojoj vrsti hrane se radi te, naposljetku, mogu li upariti logo s odgovarajućom slikom prehrambenog proizvoda.
Rezultati prepoznavanja marki proizvoda porasli su za sve vrste namirnica u dobi između tri i pet godina. U prosjeku, djeca bi mogla imenovati trećinu prikazanih marki, imenovati naziv proizvoda od polovice njih i pravilno uskladiti slike proizvoda u gotovo dvije trećine marki.

U svim dobnim skupinama, djeca su bila bolja u prepoznavanju nezdrave hrane.  Njihovo znanje o nezdravoj hrani imalo je veze s time koliko su njihovi roditelji nezdrave hrane kupovali, ali nije nađena poveznica s gledanjem televizijskog programa. Stručnjaci nisu mogli sa sigurnošću reći da je marketing odgovoran za takve rezultate. Oni smatraju da treba detaljnije proučiti pozadinu “dalje od tv-a”, tj. što i tko utječe na djecu da u tolikoj mjeri prepoznaju nezdrave marke proizvoda.

Sandra Jones, direktorica Centra za zdravu inicijativu na Sveučilištu Wollongong u Australiji, smatra da je kod nekih marki zdrave hrane uključenih u istraživanju, kao jogurta u tubi ili određene vrste sira, prezentiran samo jedan određeni proizvod, dok je kod nezdrave hrane, McDonaldsa ili Coca-Cole, prezentirana cijela paleta proizvoda. Upravo taj pristup mogao je iskriviti rezultate.

Iako su prehrambene navike roditelja najznačajniji indikator u prepoznavanju marki proizvoda kod djece, oglašavanje utječe na prehranu roditelja, pa je to zapravo jedan zatvoreni krug. Nezdrava i zdrava hrana dobivaju podjednaku količina vremena u oglašavanju na televiziji, smatra autorica studije. Postoje i mnogi drugi načini oglašavanja gdje su djeca izložena utjecaju različitih marki proizvoda.

Na ulici, u školi, na plakatima, djeca svakodnevno vide primamljivu hranu punu masti i šećera, te bez obzira na podjednako oglašavanje zdrave i nezdrave hrane, gotovo uvijek će odabrati onu nezdraviju. Oglašavanje prikazuje nezdravu hranu kao nešto što djeca trebaju željeti i nešto što će ih usrećiti, pa roditelji tu hranu često smjeste u “slastice”, što automatski djeluje na svijest djece da oni McDonalds ili neki drugi lanac brze prehrane počinju smatrati poželjnom nagradom.

Najbolja stvar koju roditelji mogu učiniti u toj situaciji je reći NE, bez obzira na situaciju i osjećaj samilosti koji će dijete htjeti izazvati, kažu stručnjaci. Iako mislimo da je naš odnos prema nekoj marki logičan, on ustvari s vremenom postaje vrlo emotivan, a temelje takvog odnosa postavlja oglašavanje. Roditelji moraju biti svjesni da robne marke imaju samo jedan cilj – steći prijatelja s tri godine i održati to prijateljstvo kroz cijeli život.