Tužan i potresan događaj iz vinkovačkog rodilišta koji se zadnjih dana velikom brzinom proširio i glasno zatresao medijski prostor ne smije se stišati i zaboraviti u gomili drugih, stalno nadolazećih vijesti i informacija. Mama Matea koja je zbog nemara liječnika i uslijed divljačkog i nasilnog poroda izgubila sina, te u svojoj boli i tuzi odlučila progovoriti, ne samo kako bi dobila vlastitu, iako tek simboličnu zadovoljštinu, treba postati primjer hrabrosti i borbe za ljudsko postupanje prema rodiljama, gdje bi liječnici ipak trebali biti oni koji se nalaze u rađonici kako bi pomogli svojim znanjem i iskustvom, a ne kako bi iskazivali svoje frustracije na rodiljama. Osim frustracija i nasilnosti, u ovom konkretnom slučaju riječ je i o nemaru, jer rodilja čiju su visoko rizičnu trudnoću obilježile brojne komplikacije, kao i sam porod, liječnik je unatoč potpisanom pristanku i medicinskim indikacijama za nj, odbio poroditi carskim rezom.

Ispravno se zapitati zašto žene šute o sličnim iskustvima i zauvijek traumu nose u sebi? Čitajući stranicu Iskustva mama u HR rodilištima koja je odjednom nakon izlaske ove pretužne priče u javnost, zatrpana zaista stravičnim pričama i iskustvima mama koje su rodile u vinkovačkom rodilištu kod drugih, ali i kod prozvanog dr. Kolaka, ali i pričama iz drugih rodilišta u Hrvatskoj, izgleda da takvih iskustava ima ne na stotine, već na tisuće. Čini se, da su prostorije u bolnicama koje bi trebale biti najsretnije, za brojne žene zapravo prostorije strave i užasa, gdje trpe uvrede, ponižavanja, nasilne porode, šikaniranja, te kršenje osnovnih ljudskih prava. I to sve kada se žene nalaze u jednom od najintimnijih trenutaka koji za njih može postojati – dolasku na svijet novog života. U trenutcima kada su žene najranjivije, kada zbog bolnih trudova ne mogu razmišljati niti se izboriti za sebe. U trenucima koje još uvijek u pojedinim rodilištima u zemlji ne mogu podijeliti s pratnjom – jer nije dozvoljena. U zemlji gdje se liječnici još uvijek smatraju nekom vrstom “viših” bića kojima se brojne žene, ali i muškarci boje suprotstaviti. Dakako, liječničku profesiju treba poštivati i njihova uloga u našim životima i kod dolaska novog života zaista je neupitna, ali u onim slučajevima kada poštuju svoju profesiju i osobu koju liječe ili joj pomažu onako kako su obećali po Hipokratovoj zakletvi. U ovom i brojnim drugim porodima, ništa od toga nije bio slučaj.

Žene cijelog života u sebi i osim što ga možda podijele sa svojim najbližima, drže ružno iskustvo, ali uglavnom se povode onom: “dijete je živo i zdravo”, a to je najvažnije. No, u Mateinom slučaju dijete nije imalo priliku započeti život zdravo, a nažalost ni živo. Osim što joj je oduzeta mogućnost da nakon dugo čekanja postane majkom, zbog nepoštovanja oduzeto joj je i dostojanstvo koje zaslužuje imati svaka ljudska osoba.

Kako se većina iskustva (lijepih i ružnih) uglavnom najviše širi putem društvenih mreža, za oko nam je zapeo jedan nadasve tužan, ali i lijep i afirmirajući komentar anonimne mame za Mateu, sve druge mame i one koje će to tek postati: “Znam da je bol koju osjećaš neopisiva. Kada sam na internetu pročitala što ti se dogodilo bila si mi u mislima noćima, jer se isti takav scenariji odvijao na mom porodu, moje je dijete muku preživjelo, iako ni sama ne znam kako. Zahvalna sam Bogu svaki dan za to. Pomolila sam se za tvog malog anđela. Možda nećeš ovo pročitati, ali ako dođe do tebe želim ti se zahvaliti. Uz svu muku koju prolaziš, u kojoj ja možda ne bi ni preživjela, ti si ostala jaka da javno progovoriš o svemu i time pomogla meni i svim ženama i dječici koja će se roditi. Vjerujem da će se nešto promijeniti. Tvoj anđeo je možda spasio puno djece koja se još razvijaju u trbuhu. Jer će smijeniti barem jednog lošeg doktora. Njemu će suditi Bog. Toliko mi je tužna tvoja priča da sam i sama plakala, makar ti ne znam ime.. Hvala ti još jednom što si progovorila u nadi da dotični doktor ne ubije još koje dijete svojom bahatošću i ravnodušnošću prema rodiljama… Svi suosjećamo s tobom. Hvala ti što nisi šutjela.”

Drage mame, buduće i sadašnje, pozivamo Vas da ne šutite o lošim iskustvima, podijelite ih s nama i putem društvenih mreža, potpišite peticiju “Za trajnu suspenziju dr. Kolaka” te onu za “Redovnu kontrolu svih rodilišta u RH” koju je pokrenula već spomenuta stranica Iskustva mama u Hrvatskim rodilištima gdje između ostalog, možete i napisati vlastito iskustvo. Osim javnim zalaganjem medija da se svačiji glas čuje, potrebno je i napraviti dubinsko sagledanje u najdublje “ja” svake osobe koja svakodnevno radi s rodiljama i ima čast slušanja prvog plača novorođenčadi, jer samo tako može i mora doći do korjenite promjene u našem društvu gdje se bolnice vole nazivati “Prijateljima djece”, a ironično i prešutno zapravo se u neformalnim razgovorima majki nazivaju “Prijateljima djece i neprijateljima majki”.