Grupa psihologa sa Sveučilišta u Washingtonu proučavala je oblike i načine interakcije među djecom te su došli do zaključka da su klinci veliki tračeri i tračerice. Ono o čemu oni ogovaraju su teme poput: tko je varao na testovima, tko je najlukavija lisica i slično.

Za razliku od odraslih, djeca čak ni ne pokušavaju ogovarati potajno tj. iza leđa, već otvoreno pričaju o svom kolegi iz razreda tijekom odmora.

Stručnjaci su promatrali učenike šest osnovnih škola u Seattleu te su osim navike ogovaranja primjetili i da se tračanje smiruje kada učitelji češće tijekom nastave ohrabruju kod djece empatiju, uče ih asertivnom ponašanju i naglašavaju kako zlostavljanje (pa i u obliku ogovaranja) nije prihvatljivo.

Tijekom studije, 36 razreda bilo je podijeljeno u dvije grupe. Jedna grupa bila je izložena programu “Koraci do poštovanja” koji za cilj ima prevenciju međuvršnjačkog zlostavljanja, dok druga grupa razreda nije prošla kroz spomenuti program.

Rezultate je predstavila Karin Frey, profesorica na Sveučilištu u Washingtonu. Učenici koji su bili dio razreda uključenog u program “Koraci do poštovanja”, bilježili su čak 234 slučaja ogovaranja manje tj. pad od 72% u tračanju. Djeca i dalje ogovaraju, ali puno manje. Bez obzira koliko manje to bilo, ipak znači određenu razliku za djecu koja su mete ogovaranja.

“Ogovaranje je oblik međuvršnjačkog zlostavljanja, a može voditi i psihičkom zlostavljanju”, kazala je psihologinja Frey. Djeca sama tvrde da je ogovaranje jednako bolno kao i fizičko maltretiranje.

(JK)