S dolaskom ljetnih školskih praznika, obično dolazi i period planiranja obiteljskog ljetovanja ili kraćih izleta. No, kad je u pitanju obitelj s djecom, planiranje više nije toliko jednostavno kao što je to možda bilo u vrijeme kada je dvoje odraslih jednostavno samo odabralo lokaciju, spremilo stvari u jedan kofer i krenulo na putovanje. To dvoje odraslih sada su roditelji čije želje i potrebe više nisu na prvom mjestu. Većina obitelji koja putuje s djecom na odmor susrela se s nizom izazova, ali i hrpetinom stvari koje će ponijeti sa sobom, jer, neke su nužne i potrebne, bez nekih dijete jednostavno ne može, a neke bi “mogle zatrebati”. Tako da se odmor s djecom tu uglavnom pretvara u avanturu koja počinje već s planiranjem i pakiranjem.

Iako je vjerojatno da se djeca istinski vesele putovanju i ljetovanju, dakako, vesele se i roditelji, no već unaprijed su iscrpljeni planiranjem, vjerojatno ograničenim budžetom, a roditelji koji su već iskusili putovanja i ljetovanja s djecom znaju koliko osim što donose radost i lijepe uspomene su i ponekad iscrpljujuća – za roditelje. Stoga, ako ih je prethodno ljetovanje umorilo umjesto odmorilo, već unaprijed na određen način zaziru od novog ljetovanja. No, ako se stvari pogledaju iz drugačije perspektive, ljetovanje s djecom može imati i brojne pozitivne strane.

Djeci se nikud ne žuri!

Djeca, posebno ona manja, nemaju pojam o vremenu. Njima ništa ne znači da negdje treba biti primjerice u 10 sati. Vjerojatno je i da ćete tijekom puta na more, trebati stati 5 puta jer vaši mališani moraju napraviti pauzu za wc ili su jednostavno neobjašnjivo gladni. Iskoristite činjenicu da se djeci ne žuri, upijajte svijet oko sebe i sve shvatite kao zabavu i igru – što i jest. Jer, ipak ste na godišnjem odmoru i nema potrebe za žurbom i stiskanjem papučice gasa. Ne ljutite se na djecu što su malo usporena i potrebno im je dugo vremena da pojedu sendvič. Sve je to dio avanture i odmora. Doći će trenutci kada će ta sada malena dječica odrasti i kada više neće željeti s vama na odmor, a onda ćete vjerojatno žaliti za trenutcima kada su vas “kočili” u nekom vašem zacrtanom tempu kretanja.

Ne držite se rasporeda, ako dijete baš poželi istraživati neki park duže nego ste planirali, dopustite mu, sve obaveze su ionako po strani jer ovo vrijeme je ipak posvećeno isključivo odmoru i druženju. A i sve je to dio avanture.

Djeca nas na svoj način tjeraju na usporavanje i doživljavanje putovanja na neki sasvim drugačiji način. Daju nam do znanja da nije najvažnije juriti s jedne na drugu lokaciju, nego uživati i upijati male stvari na koje slučajno naletimo usput.

Djeca su znatiželjna!

Iako je opće poznato da su djeca znatiželjna i postavljaju brojna pitanja, roditeljima se čini da čim se pomaknu iz njima poznatog okruženja, pitanja koja počinju sa zašto, kako i što se samo još dodatno umnožavaju. Znatiželja je pozitivna osobina, a djeca uvijek postavljaju pitanja koja odrasli sa zamkom odrastanja jednostavno pogurnu u stranu te se više, jednostavno prestaju pitati “male” stvari. Pitanje poput “Što misliš gdje vodi ova staza?” ili “Koliko nogu ima ovaj kukac” mogu donijeti samo pozitivno razmišljanje i kod roditelja i kod djeteta te izlazak iz komforne zone u kojoj se odrasli svakodnevno nalaze. Sjedeći na odmorištu rijetko koji odrasli će se zapitati “Gdje vodi ova staza” ili “Kako je napravljen ovaj stol za kojim sjedimo” te upijati zvukove i mirise okruženja u kojem se nalazi. Znatiželja je nešto što nam je svima urođeno i znatiželjni smo po prirodi, a znatiželja je najrazvijenija o najizraženija u djetinjstvu. Djeca potiču roditelje na ponovno buđenje znatiželje i propitkivanje kojeg bi se vjerojatno teško sjetili bez mališana kojima je i običan kamen razlog za buđenje znatiželje i postavljanje brojnih pitanja.

Ne zatomljujte dječju znatiželju, ona je izrazito pozitivna osobina koja i kod odraslih budi uspavana pitanja iz djetinjstva.

Putovanje uz mališane može biti iznimno zanimljivo i u potpunosti drugačije kada se odluči skrenuti s puta i saznati kuda vodi ona sasvim nepoznata staza.