Predstava "Ovo bi mogla biti moja ulica" potresna je priča o 14 likova koje okuplja tragična smrt maloljetnika. Predstava je posvećena Luki Ritzu i svim mladićima i djevojkama koji su izgubili život u besmislenom nasilju koje je nažalost postalo naša svakodnevica.
Ipak, predstava nije linearna rekonstrukcija onog što se dogodilo Luki Ritzu, njegovim roditeljima, prijateljima i svima koji su ga voljeli, već je to priča o bilo kome, bilo kada, u našem društvu. To je predstava o meni, o tebi, o mojem djetetu, o tvojem djetetu, o tvojem bratu ili prijatelju, odnosno o onome što se događa, što se događalo prije i što će se možda opet ponoviti već sutra.
Kako kažu autorice: "Četrnaest likova koji se u njoj pojavljuju nemaju imena i prezimena. Njihovi su nazivi predznaci njihovih karaktera, a svoju puninu dobivaju upravo kroz odnos prema onomu što se u ulici, koja možda postoji, dogodilo. Dan u kojem ih zatječemo, dan je sprovoda ubijenog maloljetnika na kojem smrt postaje stvarnijom i prisutnijom nego ikada".
Možda najveća vrijednost ove predstave je u tome, što je nećete odgledati i otići doma s određenim dojmom, već će vas izazvati da doista razmislite i postanete svjedok, da si priznate i progovorite o nasilju bilo koje vrste ukoliko ste mu svjedočili ili sudjelovali u njemu u bilo kojoj ulozi.
Danas su mladićima odgovornima za premlaćivanje i smrt od posljedica premlaćivanja Luke Ritza donesene presude: protiv J.J. postupak je obustavljen, R.L. je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, a M.K. na odgojne mjere. Roditelji Luke Ritza uopće nisu bili obaviješteni da se danas donose presude, pa se u sudnici nisu ni pojavili. Odvjetnici optuženih nadaju se da će preventivne mjere spriječiti da se ovakav slučaj ponovi. Javnost suosjeća sa Lukinim roditeljima.
Puno je tu pitanja i emocija. Zašto je jedan mladi život izgubljen i oduzet na tako okrutan način? Zašto su mladi okrutni i nasilni? Tko je kriv? Je li krivo društvo? Kako odgovoriti na problem nasilja? Gdje početi?
Predstava "Ovo bi mogla biti moja ulica" sugerira da trebamo početi od sebe. Svi se možemo prepoznati u Lukinoj priči i započeti s preispitivanjem samih sebe, vlastite percepcije nasilja s jedne strane i tolerancije, poštivanja i prihvaćanja svih ljudi s druge strane.
Dajemo jedan čvrsti i postojani palac gore za predstavu, te je toplo preporučamo svim čitateljima. Više o predstavi potražite na stranicama ZeKaeM-a.
(JK)