Skoro svaki roditelj jednom će se susresti s upalom uha svojega djeteta. Iznimno neugodna infekcija vanjskog uha češća je ljeti zbog veće izloženosti vodi.

Otitis externa ili popularno zvano plivačko uho, infekcija je vanjskog zvukovoda u ušnom kanalu koju uzrokuju raznovrsne bakterije ili gljivice. Iako je infekcija moguća tijekom cijele godine, ljeti valja biti na oprezu, pogotovo ako se dijete kupa u bazenu ili vodama stajaćicama gdje je prisustvo bakterija i gljivica znatno veće nego u moru.

Djeci koja mnogo vremena provode u vodi i često rone, previše vlage može iritirati uho te oštetiti tkivo u ušnom kanalu, dozvoljavajući tako bakterijama i gljivicama prolaz.

Voda nije jedini razlog upale uha, a potkanuti je može bilo kakvo oštećenje tkiva unutar ušnog kanala kao što su izrazito suha koža ili ekcem te češanje ušnog kanala. Neprecizno i grubo čišćenje ušiju štapićima može pogurnuti cerumen, prirodni vosak koji štiti uho i tako uzrokovati cerumenski čep koji je glavni krivac za zadržavanje vode u uhu.

Umetanje stranih tijela u uho također može potaknuti infekciju. Djeca koja imaju upalu srednjeg uha sklonija su oboljeti i od upale vanjskog uha jer se gnoj iz unutarnjeg dijela počinje slijevati u vanjski.

Simptomi plivačkog uha

Najčešći je simptom plivačkog uha bol koja se pojačava pristiskom ili povlačenjem uha. Djetetu se bol može javiti i prilikom žvakanja, a često se prije same boli i nelagode javlja jak svrbež.

Zbog oticanja ušnog kanala, dijete se može požaliti na nelagodan osjećaj punoće i pulsiranje, a uho izvana može nateći i postati crveno. Nije rijetkost da limfni čvorovi u blizini uha nateknu za vrijeme upale, a moguć je i iscjedak koji u početku bude proziran, a zatim postaje žućkast.

Sluh privremeno može biti slabiji ako iscjedak prepriječi put zvuku kroz ušni kanal. Važno je naglasiti kako upala vanjskog uha nije zarazna. Temperature i groznice također su rijetke.

Prevencija i liječenje

Vodite brigu o tome da dijete pri svakom izlasku iz vode nagne glavu i dobro protrese uši kako bi izbacilo višak vode. Nakon toga, uši mu lagano prebrišite suhim ručnikom.

Iako se čini kao dobra zaštita od upale, nikako djeci ne stavljajte čepiće, bilo vatene ili spužvaste, za vrijeme kupanja. Oni će pogurati cerumen dublje u uho, a neće spriječiti ulazak vode u ušni kanal. Štoviše, povećat će mogućnost stvaranja ugruška i zadržavanja vode u uhu.

Na tržištu postoji nekoliko proizvoda na prirodnoj bazi koji pomažu ublažiti neugodne simptome upale uha, a najćešće se koristi kombinacija octa i kirurške otopine za pranje koja sadržava alkohol.
Razmutite tekućinu u jednakom omjeru i djetetu ukapajte štrcaljkom uho i tako držite nekoliko sekunda te mu okrenite glavu da tekućina izađe. Alkohol svojim isparavanjem suši vlagu u uhu, a ocat je dobar saveznik u borbi protiv gljivica i bakterija.

Djetetu možete pomoći i stavljanjem toplih obloga na bolno uho, a za jaču bol poslužite se sirupom protiv bolova.
Ukoliko je bol neizdrživa, svakako se obratite liječniku koji će vam prepisati antibiotske kapi. Dijete će ih morati koristiti minimalno sedam dana i za to vrijeme je najbolje izbjegavati kupanje.

U težim slučajevima, liječnik će morati ukloniti nakupljeni gnoj iz uha kako bi kapi uopće dospjele do zvukovoda.

Smije li se dijete kupati za vrijeme upale?

Ukoliko vam dijete oboli od plivačkog uha za vrijeme ljetovanja, ne prepuštajte situaciju slučaju i odmah krenite s liječenjem. Ako sami ne uspijete dovesti upalu pod kontrolu, svakako se javite dežurnoj ambulanti i započnite s antibiotskom terapijom čim prije.

Kupanje valja izbjegavati dok je terapija u tijeku jer svako izlaganje vodi može produljiti tijek bolesti. Ako dijete ima blaži oblik upale možete mu dozvoliti brćkanje u plićaku, vožnju u luftićima, ali pod nadzorom kako mu voda ne bi ušla u uho ili kako dijete ne bi ronilo. Poslužiti se možete i plivaćkom kapicom.