Samim time što ga nosi u trbuhu i u određenome će trenutku prisustvovati porodu te potpomoći njegov dolazak na svijet, majke osjećaju povezanost s djetetom čak i ako nije bilo željeno.
Muškarcima, zbog bioloških razlika, takva prisnost ne dolazi sama od sebe, posebice u prvim mjesecima trudnoće dok se dijete vizualno ne može jasno uočiti ni veličinom trbuha ni na snimci ultrazvuka. Upravo je manjak takve, iskonske povezanosti, čest razlog zašto muškarcima na spomen partneričine trudnoće ne dolazi osmijeh na lice. U glavi im se roje sasvim drugačije misli pa se projiciraju na njihovo neobično ponašanje koje partnericu može duboko povrijediti.
Strah je glavni razlog izostanka sreće
Kako ćemo si priuštiti dijete? Hoću li izgubiti svoju neovisnost? Hoće li se moj odnos s partnericom potpuno promijeniti? I naposlijetku, hoću li biti spreman voljeti dijete i pružiti mu sve što zaslužuje? Pitanja su to koja buduće očeve mogu u potpunosti izbaciti iz cipela.
Buduće majke također se pitaju i propitkuju svoju spremnost na dijete, čak i ako je ono bilo planirano, no očeve strah može izbezumiti do te mjere da djetetov skori dolazak postane iznenadna prijetnja i nimalo radosna vijest.
Ako primjetite da se vaš partner nenadano rastužio na vijest o dolasku djeteta, ne razmišljajte odmah o najgorem scenariju. Prije svega, dajte mu vremena da se privikne na ovu, zbilja veliku vijest. Ne očajavajte ako odmah nije pokazao veliko oduševljenje i počeo smišljati imena i nadimke za dijete. Neka se informacija slegne i neka je vaš partner razradi sam sa sobom.
Nakon toga, svakako s njime porazgovarajte. Neka vam iskreno kaže što ga sve muči u ovoj situaciji i pokušajte ga razumjeti. Nikako nemojte sebe prikazivati kao žrtvu i nabijati mu osjećaj grižnje savjesti jer se nije ponio onako kako ste očekivali. Dajte mu do znanja da ste i sami ustrašeni i da niste sigurni kako će vaš život nadalje izgledati no da vjerujete u vaš odnos i da ste spremni na njemu raditi i zadržati sebe kao ženu i njegovu partnericu, neovisno o djetetu.
Što ako partner ne želi djecu?
Strah i nemogućnost nošenja s velikom radošću, iznenađenosti i očekivanjima su opravdani i vašeg će partnera vjerojatno takve emocije napustiti u kratkom vremenu. Nezgodnu situaciju predstavljaju pojedinci koji djecu od samog početka ljubavnog odnosa nisu željeli ili su promijenili mišljenje, a trudnoća se dogodila.
Ponekad je u pitanju i partnerski odnos koji neko vrijeme ne funkcionira ili mu se približio kraj točno u vrijeme kada se za trudnoću saznalo. U takvim situacijama partneri moraju zaboraviti na osobne razmirice i prepucavanja te se, kao ozbiljni odrasli ljudi dogovoriti o nastavku trudnoće odnosno djetetovoj budućnosti.
Dodvoravanje partnerovoj volji radi spasa nestabilnog odnosa nikako ne smije biti opcija za majku koja je, osim za svoj, odgovorna i za još jedan život. Ako je riječ o odnosu koji je, barem nekoć bio zdrav, partneri bi trebali biti u stanju preuzeti odgovornost za svoje postupke i u skladu s vlastitim željama postići kompromis, ali ne i kompromitirati se.
S obzirom na kompleksnost situacije i emocionalno stanje partnera, u ovakvim je situacijama poželjno uključiti treću osobu odnosno neutralnog promatrača, stručnjaka terapeuta od kojega partneri ne smiju očekivati brzo rješenje već pomoć da zajednički donesu ispravnu odluku za sva tri sudionika priče, njih i njihovo dijete.
Iako ovakvi primjeri nisu zanemarivi, u funkcionalnim partnerskim odnosima uglavnom dolazi do prolaznog straha koji s vremenom blijedi. Zdrav odnos prije svega podrazumijeva komunikaciju i svjesnost o zajedničkim željama i razilaženjima u mišljenju pa će majka biti u stanju prepoznati je li riječ o panici ili stvarnom problemu.