Porod, trudovi i u kojoj fazi trudova krenuti u bolnicu važna su pitanja na koja je ponekad teško dati univerzalan i jedinstven odgovor. Trudnoća je za većinu žena doista poseban i prekrasan period, no sam porod kod trudnica i rodilja izaziva osjećaje poput straha i neizvjesnosti. Na pitanja poput onog - koliko zapravo trudovi bole i koliko će potrajati, teško je dati precizan odgovor jer svaka trudnica ih doživi drugačije, baš kao što je i svako tijelo i porođaj različit.
Trudovi odnosno, u početnoj fazi grčevi koje mnoge žene uspoređuju s menstrualnim grčevima ne moraju se nužno identificirati kao pretporođajni trudovi. Osim toga, većina trudnica već od otprilike sredine trudnoće osjeća Braxton Hicksove kontrakcije odnosno lažne trudove. Te spontane i neredovite kontrakcije mišića žene najčešće počinju osjećati oko 20 - tog tjedna trudnoće. Obično traju 30 do 60 sekundi i većinom nisu pretjerano bolni, a mnoge žene niti ne primijete da su ih osjetile. Ove kontrakcije prvi je opisao engleski liječnik Braxton Hicks, davne 1872. godine. Ponekad izazivaju paniku jer ih trudnice zamijene za trudove.
S dolaskom pravih trudova osjećat ćete jaču bol što znači da se vaša rodnica otvara i priprema za porod, dok kod lažnih trudova osjećate bolne kontrakcije koje neće potrajati niti uzrokovati otvaranje.Prije polaska u bolnicu važno je znati prepoznati prave trudove.
Pravi trudovi imaju predviđeno trajanje i točnost u razmacima. U prosjeku mogu započeti s trajanjem od 30 sekundi do 1 minute svakih sat vremena. Kada se trudovi počnu pojavljivati u pravilnom razmaku između 4 - 6 minuta u periodu od dva sata, a vi osjećate izrazito jaku bol, vrijeme je za polazak u bolnicu.
Kako bi znali točno opisati liječnicima razmak između trudova, mjerite ih, vi ili vaš partner.
Ako trudovi započnu blagom boli u dužim razmacima, pa se odjednom bol pogorša i trudovi postanu sve češći, također je vrijeme za polazak u bolnicu jer to je znak da je beba krenula prema porođajnom kanalu i da će porod uslijediti vrlo brzo.
Faze trudova
Kada osjećate trudove u grliću maternice znači da će ubrzo uslijediti faza otvaranja i da se zapravo nalazite u prvoj od dvije faze trudova. Nakon toga slijedi "aktivna faza" trudova još poznata i kao tranzicijska kada se grlić maternice ubrzano otvara, a trudovi postaju sve jači, duži i češći. Ova faza završava kada je vaš porođajni kanal otvoren otprilike 4 centimetra i tu
fazu obično trudnice provedu kod kuće i odlazak u bolnicu još nije potreban.
Osim zbog učestalih i jakih trudova, u bolnicu je potrebno otići odmah nakon puknuća vodenjaka iako do tada uopće niste imali trudove.
U zadnjim danima trudnoće ili s početkom trudova mogli bi primijetiti gusti vaginalni iscjedak pomiješan s krvlju što je u potpunosti normalno. No, ako počnete krvariti, odmah krenite u bolnicu.
Ako se nalazite u 37. tjednu trudnoće ili ranije, a osjetite trudove ili znakove početka porođaja, ne oklijevajte se javiti liječniku jer možda će doći do preuranjenog porođaja. Također, ako smatrate da više ne osjećate bebine pokrete svakako se javite liječniku, ali i zbog svake druge zabrinutosti kada intuitivno osjetite da nešto nije u redu.
Najslikovitiji opis trudova pronašli smo na jednom hrvatskom forumu koji je jedna forumašica opisala ovako:
"Žena koja ima trudove svakih 3-5 minuta, a u trudovima šeta, jede, priča i pegla veš sigurno nije za rodilište. Obično tada trudovi traju oko 30-tak sekundi.
Sljedeća faza je kad žena, opet neovisno o razmaku u trudu mora stati sa svakom aktivnošću, ima potrebu nasloniti se na neki komad namještaja u trudu, ali još uvijek može odgovoriti na pitanje. Ne osjeća potrebu za hranom. Trudovi se produžuju na 40-tak sekundi. Tada počinje pravo otvaranje. Krenite ako putujete daleko u rodilište.
Faza završnog otvaranja (9 - 10 cm) je za ženu toliko intenzivna da u trudu više ne može govoriti, ne može hodati, a između trudova se povlači u sebe. Trudovi traju 60-tak sekundi. To je vrijeme kad treba krenuti ako je bolnica blizu.
Pred sam izgon žena često prolazi fazu tranzicije u kojoj se trudovi lagano uspore, često se javi strah ili euforija, izjave tipa "ne mogu više" ili slično. Onda slijedi navala adrenalina i nagla potreba za uspravljanjem. Onda je prekasno za odlazak u bolnicu."