Znate onu poznatu: "Ako jednog dana budem imala kćerku zvat će se Lora, a ako bude dečko zvat će se Marko. I nemoj mi ukrasti ta imena!".
No isto tako postoje buduće mame i tate koji do zadnjeg trena ne znaju kakvo bi ime dali svojoj curici ili dečkiću. Osim što se mora sviđati roditeljima, bilo bi dobro da se jednog dana sviđa i djetetu. Mora se slagati s prezimenom, ali i biti moderno, zanimljivo, u trendu, kratko. Ili pak mora biti tradicionalno, po baki ili djedu, po osobi kojoj se roditelji dive ili pak mora imati značenje. Neki roditelji igraju na sigurno, dok se neki malo previše zaigraju pa smišljaju razne kombinacije koje nitko drugi ne razumije (iako to nije ni toliko važno).
Ipak, ako ste skloni izmišljati potpuno novo ime za svog dječačića ili djevojčicu, to možete učniti na sljedećih pet načina, iako možda bolje da ipak ne činite.
1. Kombinacija dvaju imena Ako je mamino ime Nataša, a tatino Igor, uzimajući prva dva slova od svakog imena možemo dobiti ime Igna za djevojčicu ili Naig za dječaka (iako vjerujemo da nitko ne bi tako nazvao dijete). Ovaj primjer smo, naravno, izmislili, ali sigurno postoje roditelji koji se vode ovom formulom za izmišljanje orginalnog imena. Ponekad se takve kombinacije rade od početnih slogova imena bake i djedova kako bi se njima odala počast. Isto tako, ako tata ima jednog favorita među imenima za svog sina, a mama drugog, ponekad ih samo izmiješaju kako bi kreirali potpuno novo ime kakvo nitko nema. Ovakvo kombiniranje može rezultirati zanimljivim i sretnim rješenjem, ali u većini slučajeva jednostavno zvuči bezveze i teško je napraviti smislenu kombinaciju. Isprobajte na svojim primjerima, pa donesite vlastiti zaključak.
2. Izobličavanje orginalnog imena kako bi se nekom odala počast Nema ništa loše u tome da se djetetu dodijeli ime prema nekom rođaku kojeg ste voljeli i kojem želite odati počast, ali ako to zahtijeva izobličavanje orginalnog imena, možda bi bilo dobro dva puta razmisliti. Primjerice, ako se pradjed zvao Silvestar, a vi ste dobili kćerkicu, možda baš i nije najmudrije da se poigravate s orginalom i djevojčicu nazovete Silvestra ili Silvestrina. Ako se baka zvala Ljubica, sina možda ne bi bilo baš najsretnije nazvati Ljuboje, ako baš ne morate. U ovu skupinu spada i dodjeljivanje fonetskih inačica stranih imena, primjerice, Majkl od Michael, Rajmund od Raymond, Žak od Jacques i slično. Ova situacija jako je škakljiva jer se teško odlučiti između dvije čudne situacije: nazvati sina Christiano Đorđević ili Kristijano Đorđević? Nazvati kćerkicu Jennifer Đorđević ili Đenifer Đorđević?
3. Igranje s obiteljskim imenima ili metoda "isto, ali različito" Ako u vašoj ili u obitelji vašeg supruga postoji tradicija davanja istih imena u stilu - pradjed je bio Ivan, djed je bio Ivan, otac je Ivan i ja sam Ivan, osjeća se ta neka potreba da se tradicija nastavi, ali da se obiteljskom imenu doda neki novitet. Tako Stjepan može postati Stefan, Ružica postane Rosa, Nevenka postane Nensi, a Ljiljana Lili. Ova metoda sasvim je u redu, ali ne zadovoljava osnovnu namjeru - ime je slično i znači isto, ali nije isto i niste zapravo nastavili tradiciju. Možda je bolje držati se obiteljske tradicije ili ju jednostavno prekinuti izborom potpuno novog imena. U trendu je i srednja opcija, odnosno davanje dva imena, pa tako možete pomiriti želju za promjenom s nastavkom loze i nazvati dijete Erik Ivan, Matej Josip ili pak curicu Lili Marija ili Luna Katarina.
4. Prezime kao nit vodilja Neki su roditelji vrlo opterećeni činjenicom da se ime koje će dati djetetu svakako mora slagati s prezimenom. Ako je prezime na slovo M, bilo bi dobro da i ime bude na M, razmišljaju oni. U najekstremnijem slučaju dobijemo Marka Markovinu, Matiju Matijevića, Ivana Ivandu, Martu Martinčević, Maru Marić, Katju Katić i slično. Istina je da takva imena pročitana zajedno imaju neki skladni ritam koji paše našem uhu, ali mnogi će reći da nije uopće kreativno niti zanimljivo. Stječe se dojam kao da se roditelji baš ničeg nisu mogli sjetiti pa su nabrzaka odvojili samo dio prezimena i pretočili ga u ime.
5. Dodavanje ili oduzimanje slova u poznato ime Igranje s imenima često uključuje i dodavanje ili oduzimanje slova već poznatim i uobičajenim imenima. Tako Marko često postane Mark, Ivana postane Ivna, Ana postane Anja, Luka postane Lukas. Neki roditelji često dodaju imenu dva suglasnika gdje su ona nepotrebna ili pak ipsilon koji također nije dio hrvatske abecede. Primjeri su: Stella, Allan, Lilli, Lily, Emma, Tony, Ella i slično. Motiv je vjerojatno prije svega želja da ime zvuči internacionalno, "svjetski". Nekome se ovo sviđa, a netko misli da je bespotrebno.
U svakom slučaju, isprobajte ove metode. Možda u vašem slučaju ispadne baš fora i zanimljivo, orginalno, a opet sa značenjem za vas i vašeg supruga.
Igrajte se i zabavljajte jer biranje imena ne treba uvijek biti strašno ozbiljna stvar. Barem nije do trenutka kad vas u bolnici pitaju "Kako ćete nazvati svog sina/kćer?". A do tada ćete valjda već biti prilično sigurni da ste dobro odabrali.