Čini se kako je ljubav prema računalima i drugim digitalnim uređajima djeci gotovo pa urođena i to bez obzira na njihovu dob ili spol.
Do nedavno se smatralo da se ljudski mozak nakon određene dobi ne mijenja, ali su istraživanja na području neuroplastičnosti mozga pokazala upravo suprotno. Veze u našem mozgu pojačavaju se razmišljanjem i ponavljanjem određenih radnji i informacija. Djeca danas najviše i od najranije dobi ponavljaju i vježbaju koristiti upravo digitalne uređaje. Što ih više i češće koriste, to su u tome sve bolji i sve više uživaju.
Digitalni urođenici
Još daleke 2001. godine, Marc Prensky skovao je termin “digitalni urođenici" za današnje generacije djece. To znači da oni mobitele, računala, igraće konzole i digitalne džepne uređaje uzimaju zdravo za gotovo i nisu nikada upoznali svijet koji je bio bez tih korisnih i zabavnih uređaja. Od trenutka rođenja, djeca dolaze u doticaj s njima, igraju se s njima i proučavaju ih. Upravo kroz svakodenvnu igru i korištenje, oni ponavljanjem i vježbanjem učvršćuju veze u mozgu.
Da bi se učvrstile te veze u mozgu moraju se zadovoljiti određeni kriteriji. Ti kriteriji uključuju istovremeno procesuiranje teksta, zvuka, slika i pokreta kroz neku interaktivnu strukturu. Upravo takvu strukturu nude digitalni uređaji i mediji.
Po čemu se odrasli razlikuju od djece "digitanih urođenika"?
Ako niste rođeni u digitalno doba, novu digitalnu komunikaciju trebali ste naučiti. Odraslima je teže naučiti tehnološke vještine koje djeca, čini se, usvajaju prirodno poput svakog drugog znanja od malena. To je zato što je mozak onih koji nisu rođeni u digitalno doba drugačije premrežen.
Odrasli su već ojačali neke druge puteve učenja u mozgu kada su se morali suočiti s novim digitalnim svijetom kojeg je trebalo upoznati i naučiti kako on funkcionira. To zna biti pomalo frustrirajuće i nije nam jasno kako djeca mogu po cijele dane i nezasitno koristiti digitalne uređaje. No, sjetite se vlastitih roditelja kako su živčanili kada se vi niste željeli odvojiti od svog gramofona, kazete, Atarija ili walkmana.
Kao osobama koje nisu rođene u digitalno doba teško nam je shvatiti kako djeca mogu istovremeno slušati glazbu, pisati referat na računalu, dopisivati se na nekom chatu i surfati. Mi dolazimo iz vremena kada se znanje usvajalo linearno. Kada su koncepti učenja bili poredani gotovo po abecedi. Danas djeca ulaze u svijet riječi, simbola, koncepata i izvora na najrazličitije načine, nelinerano i nasumice.
Djeca su gladna informacija, a informacije su posvuda. A računalo im pomaže da do tih informacija dođu u sekundi te ih koriste, proslijeđuju drugima, mijenjanju ili spremaju.
(JK, Izvor: Suite101.com)