Zašto su neka djeca okrutna?

Djeca su najveća sreća i bogatstvo, ali znaju biti i iznimno okrutna. Bez obzira radi li se o dječacima ili djevojčicama, ponekad su doista zli prema vršnjacima, a neki postaju i zlostavljači.

4b9b7893cffd4

ScienceDaily.com izvjestio je o mini istraživanju među djecom, koje je pokazalo o čemu razmišljaju male zlice i zašto imaju potrebu biti okrutni prema nekim prijateljima.

Znanstvenici su intervjuirali 33 djece starosti od 11 do 13 godina o njihovom razumijevanju što to znači biti okrutan i zao, kao i o njihovim osobnim iskustvima o takvom ponašanju, bilo da su oni bili zločesti ili pak je netko drugi bio zločest prema njima. U zločestoću prema vršnjacima ubrajalo se povlačenje hlača, štipanje, otresitost u društvu i zadirkivanje.

I dječaci i djevojčice imaju slična iskustva, kazala je dr. Rhiarne Pronk, australska psihologinja i voditeljica istraživanja.

Iako su dječaci i djevojčice slični, njihov "način rada" je drugačiji. Djevojčice obično oko sebe okupljaju vršnjakinje i uzak i čvrsto zatvoren krug "povlaštenih" te lobiraju protiv neke djece, preokreću očima ili ih ogovaraju iza leđa. U ekstremnom slučaju poriču pravo "žrtve" na bilo kakav status u široj grupi vršnjaka.

Dječaci s druge strane svojoj žrtvi odmah daju do znanja na čemu je. Okupljaju se u veće grupe i direktniji su. Svoju zloću ispoljavaju javnim zadirkivanjem ili isključivanjem žrtvi iz grupnog rada, poput sportskog tima i sl.

Zločesti dječaci i djevojčice imaju iste motive zbog kojih su takvi.

"Oni razumiju pojam moći i društvene dominacije i manipuliraju prijateljstvima kako bi povećali vlastiti društveni status i prihvaćenost", kazala je dr. Pronk. "Nasilništvo u odnosima također može biti rezultat ljubomore, bijesa, osvete ili nesigurnosti".

Toliko o onima koji su zločesti. No, zašto se čini da su neka djeca rođena sa natpisom "udari me" na leđima?

Dr. Pronk izradila je profil djece koja imaju najveće šanse postati meta zlostavljanja. Radi se o djeci koja se po nečemu izdvajaju, bilo da se radi o njihovom nedostatku društveno prihvatljivih karakteristika ili pak su prozvani štreberima i luzerima.

No, nisu samo oni meta, jer ponekad djeci nije prihvatljivo ukoliko je netko lijep, popularan ili talentiran.

I na kraju, dr. Pronk kaže da je normalno da djeca na pragu tinejdžerske dobi iskuse probleme u prijateljstvu, a ta ih iskustva obično osnažuju i uče novim socijalnim vještinama. Ipak, poneke žrtve zadobivaju trajne ožiljke koje nose sa sobom u odraslu dob, odnosno nose bol kroz život i reflektiraju je na svom poslu, u odnosu s ljudima i u svojim romantičnim vezama.

(JK, Izvor: ScienceDaily.com)