Djeca se danas sve ranije susreću s nekim oblikom pritiska koji im u veoma kratkom roku može stvoritistres To može biti pritisak društva u kojem se nalaze, kada čine neke stvari koje im se osobno i ne sviđaju, samo kako bi se uklopili u novostečenu skupinu prijatelja. Uz pritisak vršnjaka, sve češći je i onaj vezan za školu i školske obaveze. Ovdje se može govoriti o oblicima akademskog pritiska.
Akademski pritisak nešto je što je prisutno kod školaraca već u osnovnoj školi, a može se javiti postavljanjem visokih očekivanja koja su si oni sami zadali, no češće je riječ o očekivanjima okoline. Tu su u prvom redu roditelji, koji često nesvjesno znaju mališanu stvoriti pritisak s kojim se jednostavno ne može nositi.
Roditeljska očekivanja kao uzrok akademskog pritiska
Samo je po sebi jasno kako svaki roditelj želi vidjeti kako njegovo dijete ostvaruje svoj puni potencijal te jednoga dana bude uspješno. Međutim, jasno izražavanje svojih očekivanja od djeteta i njegovog uspjeha u školi često se može pogrešno protumačiti.
Pritisak vezan za uspjeh na određenom području mnogu djecu može tek uplašiti i stvoriti suprotan efekt. Jasno je kako to nikako nije roditeljska namjera, no mnoga se djeca s tim pritiskom ne mogu nositi, što rezultira javljanjem straha od neuspjeha. Taj strah često može djelovati paralizirajuće po mališana i dovesti do napadaja panike ili nekog oblika anksioznosti.
Nadalje, uz osjećaj straha od neuspjeha kod mnoge je djece nakon nekog vremena zapaženo i predbacivanje samom sebi, te osjećaj kako jednostavno nije dovoljno pametno kako bi uspjelo ispuniti sve svoje obveze i zadatke.
Promjene u ponašanju
Okruženje koje cijeni isključivo izvrsnost može negativno djelovati na više područja. Osim smanjenog samopouzdanja, kod neke djece može doći i do izraženijih promjena u svakodnevnom ponašanju. Prvenstveno se to odnosi na pojavu neočekivanih reakcija u određenim situacijama.
Agresivnost je samo jedan oblik iskazivanja stresa prilikom akademskog pritiska. To će posebno iznenaditi roditelje koji su do tog trenutka bili naviknuti na mirnog i poslušnog mališana. Kad je sama škola u pitanju, mališan možda neće biti agresivan prema svojim vršnjacima, no može postati sklon ponašanju koje do sada nije imao naviku raditi, primjerice varanje i prepisivanje na testovima.
Upravo je zato važno pomno pratiti dolazi li do nekih promjena u ponašanju, kako bi se na vrijeme moglo s djetetom razgovarati i pokušati situaciju riješiti.
Podrška, a ne motivirajući faktor
Uloga roditelja u cijeloj priči bi trebala biti ona motivacijska. To znači kako umjesto rečenica u kojima spominjete razmišljanje o budućnosti u kojem su ocjene i uspjeh najvažniji, trebalo koristiti one koje hvale i sam trud i rad koje je dijete uložilo. Možda bi najbolja strategija razgovor s djetetom obaviti i prije nego što počne razdoblje testova i odlučivanja o daljnjem tijeku školovanja.
U tom razgovoru svaki bi roditelj trebao reći svom mališanu ono što i zaista misli – da iznimno cijeni njegov trud i rad bez obzira na rezultate. Samim uloženim trudom rezultati će biti vidljivi i nije potrebno unaprijed razmišljati o njima.