Način provedbe vjeronauka u školama diskriminira djecu

Ovih dana u Osnovnoj školi Bartol Kašić u Zagrebu roditeljima djece koja ne pohađaju izbornu nastavu vjeronauka podijeljen je upitnik u kojem se traži da se roditelji izjasne žele li da njihova djeca "ako žele, povremeno, budu u učionici za vrijeme sata vjeronauka"

4c9c56b3c767e

.

Neki od roditelja koji su se obratili portalu Monitor.hr, smatraju to dodatnim pritiskom na njih i njihovu djecu, koja su već i do sada praktički bila stigmatizirana, jer ih način na koji je organizirana nastava vjeronauka diskriminira u odnosu na djecu koja tu nastavu pohađaju.

Naime, nejednaki tretman djece u školi vidljiv je već po tome što djeci, koja ne pohađaju satove vjeronauka, nije omogućen boravak u školi ako je vjeronauk prvi sat, a ako je vjeronak u satnici, smješteni su u neadekvatnim prostorijama (poput fotokopiraona) ili borave po hodnicima. To njihovim roditeljima pričinjava dodatne probleme jer moraju dovoditi djecu u školu u vrijeme kada već odavno moraju biti na poslu. Takvi problemi najviše pogađaju roditelje djece mlađeg uzrasta, od 1. do 4. razreda osnovne škole. Istovremeno se, kaže majka jednog djeteta, nastava drugih izbornih predmeta (drugi strani jezik, informatika) održava u terminima van redovne nastave, pa djeca koja ne odaberu izborni predmet nemaju takvih problema.

Zbog čega je toliko problematično organizirati nastavu vjeronauka u vrijeme kada odgovara svim roditeljima, a nije problem organizirati nastavu drugih izbornih predmeta? Radi li se o pukom (ponavljajućem) slučaju ili je riječ o namjeri? Je li slučaj škole u zagrebačkom naselju Jarun samo iznimka? Čini se da nije.

Pravilo: Ili prvi ili zadnji sat, ili u suprotnoj smjeni

Kako doznajemo, Uredu pravobraniteljice za djecu često se obraćaju roditelji čija djeca ne pohađaju vjeronauk u školi, upravo zbog problema organizacije nastave vjeronauka, žaleći se da, u slučajevima kad je vjeronauk u sredini rasporeda, njihova djeca slobodan sat provode neorganizirano i bez nadzora. Zbog toga je Ured pravobraniteljice za djecu i ove godine uputio Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa preporuku, u prigodi početka školske godine 2010/2011., da se nastava svih izbornih predmeta, pa tako i vjeronauka, odvija prvi i posljednji sat po rasporedu ili u suprotnoj smjeni, kako bi se osiguralo da djeca to vrijeme ne provode oko škole ili u neprimjerenim školskim prostorijama, često i bez nadzora. Takva organizacija nastave trebala bi biti pravilo, napominje Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

Ukoliko iznimno nije moguće u školi organizirati nastavu na način da vjeronauk ne bude u sredini rasporeda, nužno je osigurati sigurnost i zaštitu djece i organizaciju njihova „slobodnog“ sata na način da ga djeca provode pod nadzorom, organizirano i što kvalitetnije. "O tim pitanjima uvijek je bolje razgovarati s roditeljima na roditeljskim sastancima ili na individualnim informacijama i dogovoriti se s njima o najprikladnijem rješenju", smatra pravobraniteljica za djecu.

U vezi s traženjem suglasnosti roditelja da „dijete - ako želi - povremeno - bude u učionici za vrijeme sata vjeronauka“, pravobraniteljica za djecu kaže kako postoji bojazan da bi takva praksa škola mogla postati pravilo u cilju opravdavanja nedostatka primjerenih organizacijskih i prostornih uvjeta za skrb i zaštitu djece za vrijeme „slobodnog“ sata.

Prava djece se dovode u pitanje

U slučajevima kada djeca borave u učionici za vrijeme sata vjeronauka, kojeg nisu izabrali kao izborni predmet i time se zapravo izjasnili da ne žele pohađati nastavu vjeronauka u školi, dovodi se u pitanje ostvarivanje prava djece na slobodan izbor izbornih predmeta, a time i pravo na obrazovanje pod jednakim uvjetima, jasan je stav Ureda pravobraniteljice za djecu Republike Hrvatske.

"Čini mi se da je naša službena prosvjetna politika (i općenito politika) već dugo tone u vodama kršenja ustavnih prava kad je riječ o sekularnoj državi, slobodi vjeroispovjesti, jednakim pravima djece i pravima roditelja da odlučuju o odgoju svoje djece", komentirala je majka jednog djeteta koje pohađa OŠ Bartol Kašić.

Vjeronauk je u javne škole u Hrvatskoj uveden na temelju Ugovora Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama, a na temelju članka 2. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, objavljenog u Narodnim novinama 1997. godine.

U 1. članku tog Ugovora (stavak 4) stoji da se "nastava katoličkog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta, napose s obzirom na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati". No, kako smo vidjeli, iskustvo pokazuje očito kršenje tog ugovora kojeg je država sklopila s Crkvom. Crkva je postojećom praksom zacijelo zadovoljna, no što je s državom, koja po definiciji obuhvaća ne samo roditelje djece koja pohađaju vjeronauk u školama, već i roditelje djece koja ne upražnjavaju tu aktivnost? Hoće li država reagirati na očito kršenje ustavnih prava svojih građana na obrazovanje pod jednakim uvjetima? Ili valja čekati na prve ustavne tužbe?

Izvor: Monitor.hr
Piše: Goran Šikić