Kada pogledate listu izvanškolskih aktivnosti kod neke djece, pitate se kada ona zapravo imaju vremena za igru i bezbrižnu zabavu koja je sastavni dio djetinjstva. Plivanje, košarka, tečaj engleskog, plesni tečaj, tečaj klavira dolaze nakon škole i pisanja zadaće. Imaju li djeca danas vremena biti djeca?

Pozitivna strana uključivanja djeteta u izvanškolske aktivnosti jest ta da im se u život uvodi više izazova, raznolikosti i stimulacije. Moderno roditeljstvo donosi niz novih stavova od kojih je dosta raširen i ovaj: što ranije djeca počnu skupljati znanje, vještine i iskustvo, veće su im šanse za kasniji uspjeh i sreću u životu. Ukoliko ne uspiju djetetu u životu ponuditi stimulativne organizirane aktivnosti, neki roditelji osjećaju kao da im uskraćuju ispunjavanje njihovih potencijala i razvoj talenata te šansu da u nečem budu najbolji i uspješni.

Susan Linn, psihologinja u Dječjem centru Judge Baker i na Medicinskoj školi u Harvardu te autorica knjige “Slučaj za povjerovati: Zaštitimo igru u komercijaliziranom svijetu” (The Case for Make Believe: Saving Play in a Commercialized World) kaže da djeca najbolje uče kroz igru, kroz aktivno istraživanje, a da ne trebaju uvijek odrasle da im organiziraju vrijeme.

Djeca u igri koriste maštu i iz vlastite kreativnosti uče puno o životu. Zagovornici važnosti slobodnog vremena tvrde da previše strukturiranih aktivnosti i korištenje gotovih kompliciranih igračaka može štetiti prirodnom razvoju mališana.

No, mnogi roditelji, koji su danas usješni poslovni ljudi proveli su dane djetinjstva na način da su se vratili iz škole i radili – ništa. Jednostavno su uživali u slobodnm vremenu i radili ono što djeca rade – igrali se, maštali, trčkarali okolo i pričali s ukučanima. Mnogi od njih zaboravili su na stvari i situacije koje su ih uveseljavale kada su bili djeca. Jednostavno sve više prevladava mišljenje da djeca danas žive u kompliciranijem svijetu koji zahtijeva stalno natjecanje i borbu sa suparnicima, te se bezbrižna nestrukturirana igra čini kao uludo potrošeno vrijeme.

Igra je iznimno važna i za stvaranje novih iskustava, rješavanje pojedinih problema, razvoj logike i poticanje kreativnosti i stvaranja novih ideja kod djece.

Bezbroj strukturiranih izvanškolskih aktivnosti može dovesti do toga da djecu učimo što trebaju razmišljati. Ako pak im damo dovoljno prostora za igru, učimo ih kako razmišljati svojom glavom. Kroz igru čovjek počinje učiti kako povezivati stvari i razmišljati na svoj način.

I na kraju, igra nije sjedenje ispred računala ili televizora. Igra je samostalno otkrivanje svijeta, a računalne igrice i televizija daju već gotov svijet u kojem su djeca samo promatrači.

Kako omogućiti djeci da budu djeca?

Usporite s organiziranjem vremena za vaše mališane. Dajte im tišinu, prostor i slobodne sate kako bi se igrali i stvorili ravnotežu između obaveza i užitka.

Evo nekoliko drugih savjeta:
– odvojite vrijeme za zezanje, ljenčarenje i gluparenje s djecom
– omogućite djetetu igranje na otvorenom i druženje s prijateljima
– pozovite djecu iz susjedstva u svoj dom i dozvolite im da se igraju u stanu/kući
– limitirajte djeci izvanškolske aktivnosti na maksimalno dvije po sezoni
– ne ograničavajte kreativnost djeteta i dozvolite mu da koristi kućne potrepštine u igri, a ne samo kupljene igračke ili igre koje im nalažu da nešto rade na određeni način
– organizirajte zajedničke obiteljske obroke (barem jedan dnevno), ne živite stresni život “s nogu”
– smanjite djeci vrijeme provedeno za računalom
– prakticirajte vikend izlete s djecom
– vjerujte djeci, jer oni se mogu samostalno usmjeravati u učenju, prirodno su znatiželjni te najbolje uče kroz igru
(JK)