Ma koliko se vi trudili zajedno s djetetom, provodili sate i sate rješavajući zadaće, jednostavno se ne može sprijateljiti s matematikom? Ponekad se pitate je li problem u vama ili se vaše dijete ne trudi dovoljno ili je pak stvar u učiteljici? Bez obzira koliko razbijali glavu i na sve načine pokušali pomoći i pridobiti vaše dijete na više rješavanje matematičkih zadataka, uspjeha nema? Ako se pitate zašto je to tako, znanstvenici su došli do zapravo jednostavnog odgovora: "Neka djeca su jednostavno rođeni matematičari (a druga nisu)", sudeći po istraživanju provedenom na Joan Hopkins Sveučilištu.
Znanstvenici su došli do zaključka da se već i kod predškolaca koji se zbog svoje rane dobi još nisu sretali s ozbiljnijim matematičkim zadatcima može prepoznati matematička sposobnost, odnosno urođeni "osjećaj za brojeve".
"Osjećaj za brojeve" odnosi se na urođeni i primitivni osjećaj s kojim se ljudi rađaju i koji, primjerice, znači da je osoba u stanju na prvi pogled odrediti koliko ljudi se nalazi u kazališnoj dvorani.
Uviđa se i povezanost između "osjećaja za brojeve" i matematičkih sposobnosti koja je važna i intrigantna zato što se vjerovalo da je ljudski osjećaj za brojeve univerzalna stvar, dok se za matematičku sposobnost vjerovalo da ovisi isključivo o kulturi i sustavu školovanja u kojoj se određena osoba nalazi i potrebno je dosta godina kako bi se naučila.
Znanstvenici su "osjećaj za brojeve" testirali zajedno s verbalnim sposobnostima i matematičkim sposobnostima na 200 četverogodišnjaka. Test je bio proveden s plavim i žutim točkicama koje su se grupirale zajedno na kompjuterskom ekranu. Fotografije su se izmjenjivale toliko brzo da ih djeca nisu stigla prebrojiti, s tim da određeni broj djece zbog rane dobi još nije ni znao zbrajati. Djeca su trebala odgovoriti na pitanje jesu li na ekranu vidjela više plavih ili žutih točkica. Nakon toga, djeci je dan standardan matematički test i test verbalnih sposobnosti, gdje su trebali zbrajati, uspoređivati vrijednosti i čitati brojeve. Znanstvenici su došli do zaključka da djeca koja su postigla najbolje rezultate u odokativnom osjećaju za brojeve ujedno su bila najbolja i na testu matematičkih sposobnosti.
No, ostaje nepoznato da li djeca, koja su postigla lošije rezultate u istraživanju, češće i više izbjegavaju sve zadatke povezane s matematikom u školskoj dobi jer jednostavno "osjećaju" da to nije ono što ih zanima ili bi se njihova uspješnost u školi mogla poboljšati uz mnogo vježbe i truda.