Revija nudi najkreativnije filmske uratke koje su napravila djeca diljem Hrvatske, a pravedan žiri tu je da odabere najbolje. Dugogodišnja članica žirija je savjetnica Pravobraniteljice za djecu, Maja Flego, s kojom smo pričali o Reviji, dječjim pravima i medijima te mnogim zanimljivim i aktualnim temama.
Već više od desetljeća pratite dječje filmsko stvaralaštvo na mnogim festivalima (Revija filmskog i videostvaralaštva djece, VAFI, Festival o pravima djece i dr.). Pogledali ste puno predivnih i kreativnih radova. Koje teme djecu posljednjih godina najviše okupiraju? Jeste li primjetili da neko određeno vrijeme donosi neke specifične teme o kojima djeca progovaraju kroz svoje filmove?
Tema su najčešće škola, prijateljstvo i ljubav, problemi u odnosima među djecom, vršnjačko nasilje i nasilje putem interneta, što je posljednjih godina zastupljenije u dječjim filmovima, ali djeca govore i o socijalnim temama, o starosti, siromaštvu, ekologiji, o svome zavičaju, ali i kritički prikazuju odnose u društvu.
Sve češće i sve hrabrije naši mladi filmaši odlučuju filmom progovoriti o sebi i svojim vršnjacima, tragaju za posebnom, neobičnom djecom koja se po nečemu razlikuju i ističu u svojoj okolini. A prava eksplozija kreativnosti i igre može se pratiti u dječjim animiranim filmovima u kojima sve pršti od dosjetki, ponekad smiješnih, ponekad pomalo morbidnih, kojima djeca možda ponajviše odražavaju vlastiti doživljaj medijskih sadržaja kojima su izložena. Taj boom animiranih filmova, koji pratimo na revijama proteklih nekoliko godina - a ove godine ih je bilo čak 79 od ukupno 194 - doista zaslužuje pažnju.
Jesu li vam neki dječji filmovi posebno ostali u sjećanju i zašto?
Svake godine izdvoje se neki o kojima svima pričam i željela bih da ih što više ljudi vidi. Prošle je godine to bio film „Hrc“, koji su snimili učenici OŠ Ivana Perkovca u Šenkovcu, o jednom doista posebnom dječaku koji na originalan način sâm priča priču o sebi. Upravo ti uspjeli filmski portreti djece ostaju mi trajno u sjećanju, poput filma „Sara“, koji je prije dosta godina stigao iz Studija kreativnih ideja Gunja, o djevojčici koja teško prihvaća boravak u dječjem vrtiću. Pamtim i mnoge izvrsne animirane filmove ŠAF-a Čakovec (na primjer, „Crna ovca“, „Podmornica“, „Voda“) i FKVK-a Zaprešić („Žablji zbor“, Foto safari“, „Dva grada“) i često nagovaram ljude da ih pogledaju. Neke od njih možete gledati na njihovim web stranicama.
I ove godine članica ste žirija Revije filmskog i videostvaralaštva djece u Zadru. Koji su vaši osobni kriteriji, ako nije tajna, kod odabira najboljih filmova? Postoje li unaprijed određeni kriteriji ili se prepuštate doživljaju nakon odgledanog filma?
Kad odabiremo filmove za prikazivanje na reviji jedino pravilo je da nastojimo omogućiti što većem broju talentiranih mladih autora da dobiju priliku. To podrazumijeva i da ćemo filmove mlađe djece i onih koji se natječu prvi put ocijeniti malo blaže. Ali kad biramo najbolje, to jest kad odlučujemo o nagradama, tada je presudan osobni doživljaj i ponekad se događa da se jako razlikujemo u ocjenama. Ali veseli me kad se odluke našeg ocjenjivačkog suda barem dijelom „poklope“ s odlukama dječjeg žirija – iako radimo odvojeno i svaki žiri do zadnjeg trenutka svoje ocjene drži u tajnosti - jer to doživljavam kao potvrdu da smo doista prepoznali najbolje.
Kroz svoj rad uvijek zagovarate da se djeca uključuju u kreativne aktivnosti. Koje pozitivne učinke na dijete, po vašem mišljenju, donosi rad na kreiranju filma?
Smatram da bi glavni odgojni cilj većine izvanškolskih aktivnosti za djecu trebao biti razvoj kreativnosti i kreativnog pristupa rješavanju problema, a rad u filmskoj družini pruža obilje mogućnosti za to. Neki će kroz to otkriti svoje talente ili razviti nove interese, steći znanja i vještine koje će im omogućiti da bolje razumiju i koriste medije, ali i da bolje razumiju sebe same i svoje vršnjake. Time će dobiti i dodatni „alat“ kojim će se moći izraziti ili iznijeti vlastito mišljenje o svijetu koji ih okružuje. Zajednički rad na filmu pomaže i razvijanju vještina timskog rada – ali sve su te zadaće dobro poznate voditeljima filmskih družina.
Kao savjetnica Pravobraniteljice za djecu posvećeni ste zaštiti prava i zaštiti privatnosti djece u medijima. Uočavate li neke pozitivne pomake u praksi? Poštuju li mediji u Hrvatskoj prava i privatnost djece?
To je samo jedno od područja rada Pravobraniteljice za djecu, unutar zaštite dječjih prava. Poštovanje dječjih medijskih prava uključuje i zaštitu privatnosti i zaštitu djece od štetnih sadržaja i pravo djece na pristup informacijama i sudjelovanje u medijima. Zato je teško izdvojiti neki medij koji doista poštuje sva ta prava, osim možda onih koji su upravo oblikovani za djecu.
Kad govorimo o zaštiti privatnosti djece u medijima, mora se priznati da je stanje bolje nego prije desetak godina, kad gotovo uopće nije bilo svijesti o tome da identitet djece treba zaštititi, osobito u izvještavanju o negativnim događajima. Nažalost, istraživanja pokazuju da mnogi novinari i urednici ne poštuju privatnost djece, ponekad iz neznanja, a ponekad zbog želje za senzacionalizmom. To što se zamagli djetetov lik na slici, a pritom se objave slike i imena njegovih roditelja, doista nije nikakva zaštita privatnosti djeteta. Pogotovo zato što djeca uglavnom dospijevaju u medije kao žrtve nesreća i nasilja ili počinitelji nasilja pa se o njima općenito stvara iskrivljena slika u javnosti.
Na čemu još treba najviše raditi kada su zaštita interesa i prava djece u Hrvatskoj u pitanju? Iz kojeg je područja potrebno mijenjati zakone ili pak osigurati njihovu bolju provedbu (odgoj, obrazovanje, zdravlje, socijalna politika i dr.)?
Pravobraniteljica za djecu u svojim godišnjim izvješćima Hrvatskome saboru najčešće navodi da naši propisi nisu loši, ali i da oni, sami po sebi, ne mogu dovoljno zaštititi djecu ako izostane aktivnost onih koji su zaduženi za njihovu dosljednu i sustavnu provedbu. A to se odnosi na gotovo sva područja: i na pravosuđe, i na odgoj i obrazovanje, zdravstvo, socijalnu skrb, sport, kulturu, medije…
Što roditelji mogu učiniti ako se nađu u situaciji da je neki od medija povrijedio privatnost (tj. prava) njihovog djeteta?
Ako je time ugrožena dobrobit i sigurnost djeteta, na primjer, ako je otkriven identitet žrtve spolnog zlostavljanja ili bi dijete moglo biti izloženo osveti zbog nečega što je učinilo - to bez oklijevanja trebaju prijaviti policiji. Inače, uobičajeno je da pisanim putem od nakladnika medija zahtijevaju ispravak ili ispriku i zahtijevaju da se prilog s podacima o djetetu hitno ukloni iz online izdanja medija kako se djetetu ne bi dalje nanosila šteta. Također mogu podići privatnu tužbu protiv nakladnika. Mogu prijaviti slučaj i Vijeću za elektroničke medije koje kažnjava nakladnike za ovakve prekršaje u elektroničkim medijima, te poslati prijavu Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva koje izriče opomene novinarima i urednicima koji su prekršili novinarski etički kodeks.
Kakvo je vaše mišljenje o programu i kurikulumu novog i za sad eksperimentalno uvedenog školskog predmeta - građanskog odgoja?
Pravobraniteljica za djecu već dugo zagovara sustavno uvođenje građanskog odgoja u škole, dakle za svu djecu, kako stjecanje građanskih kompetencija ne bi ovisilo samo o entuzijazmu i inicijativi pojedinih nastavnika i stručnih suradnika u nekim školama, kao što je to bilo do sada. Ali procjene i ocjene kurikuluma ostavimo za kasnije, kad se vidi što on stvarno donosi, kako će se realizirati u praksi i kako će ga doživjeti učenici.
Moramo se dotaknuti malo i aktualne ekonomske situacije koja je za većinu roditelja loša te nedvojbeno negativno utječe na kvalitetu života djece općenito, a posredno i na odnose na relaciji roditelji-djeca i/ili djeca -okolina. Kriza je zahvatila sve generacije i svi je osjećamo. Mogu li takva negativna ekonomska previranja ostaviti neke posljedice na čitavu generaciju djece. Ako da, koje i kakve?
Siromaštvo teško pogađa djecu i povezano je s kršenjem brojnih njihovih prava: na pravilnu prehranu i njegu, na dostupnost zdravstvenih usluga, na dostupnost obrazovanja (i cijena autobusne karte za nekog može biti nepremostiva prepreka za nastavak školovanja!), prava na kvalitetno provođenje slobodnog vremena... Osim toga, siromaštvo često negativno utječe i na odnose u obitelji pa su djeca u takvim okolnostima više izložena riziku od zanemarivanja i zlostavljanja. Sve to može ostaviti trajne posljedice. Zato je jako važno da država i lokalna zajednica u teškim vremenima ponude više besplatnih i dostupnih sadržaja za djecu: od pomoći u učenju i različitih oblika organiziranih slobodnih aktivnosti, do savjetovališta za djecu i obitelj.
I na kraju, kako zamišljate hrvatsko društvo u budućnosti? U kakvom svijetu želite da maleni Hrvati odrastaju?
Željela bih da sva djeca odrastaju u svijetu koji potiče i slavi - a ne samo tolerira - različitost među ljudima i istodobno svima jamči jednakost u pravima; kao i da žive u društvu koje razumije da ulaganja u djecu nisu trošak već investicija koja se višestruko i trajno isplati.