Struka se još uvijek nije jednoglasno složila oko toga jesu li video igrice pozitivne ili negativne za razvoj djece. Istraživanja su još uvijek u tijeku i pomalo proturječna. Slijedom logike zaključujemo da pretjerivati u bilo čemu nije zdravo, pa tako ni u satima provedenim ispred ekrana računala ili televizora.

Ljubav između video igrice i djeteta instantna je ljubav na prvi pogled koja traje. Stoga možemo očekivati da će mališani pred računalom u igranju provoditi sve više i više vremena i da se igranja nikada neće zasititi. Roditelji koji reguliraju i kontroliraju vrijeme provedeno pred ekranim, upoznati su većinom s negativnim posljedicama igranja video igrica (problemi sa spavanjem, nakupljanje prekomjerene težine, problemi s držanjem tijela i slično).

Zato je ono što većinu zanima – ima li i nešto pozitivno u igranju video igrica i mogu li djeca nešto iz te aktivnosti naučiti?

Neka istraživanja pokazala su da igranje video igrica ima neke dragocjene pozitivne efekte na razvoj mališana. Neki klinci kroz igranje razvijaju osjećaj za usavršavanje određene vještine. Drugi pozitivni efekti igranja video igrica kod djece su:

– Potiču kreativnost, razvijaju kognitivne sposobnosti i percepciju
– Omogućuju zabavan i društveni oblik zabave
– Poboljšavaju matematičke vještine kroz svladavanje razina i brojanje bodova
– Pomažu djeci u svladavanju straha od tehnologije i poboljšavaju njihovu informatičku pismenost
– Povećavaju samopouzdanje kod djece kako svladavaju i usavršavaju određene igraće vještine
– Razvijaju vještine čitanja
– Razvijaju vještine planiranja, brzog reagiranja i rješavanja određenih kompleksnijih problema
– Potiču prosocijalno ponašanje kao što su pomaganje i briga za drugoga
– Poboljšavaju koordinaciju na razini oči-ruke i vizualno prostorne vještine
– Potiču samousmjereno učenje i razumno zaključivanje
– Potiču razvoj govora kod autističnih mališana
– Omogućavaju terapiju igrom za djecu koja su emotivno zatvorena i nedruštvena

Sve navedeno vrlo su važne životne vještine koje mogu pomoći djeci da se razviju u, primjerice, dobre kirurge ili znanstvenike. No sve navedeno vrijedi ukoliko razgovaramo o umjerenom korištenju računala. Prema preporuci psihologa, djeca starosti od 3 do 12 godina smjela bi ispred ekrana provoditi jedan sat dnevno, a tinejdžeri do dva sata dnevno.  

(JK)