Brojna istraživanja dokazala su pozitivan učinak igranja na dječji razvoj. Igra je ključna za dječji razvoj jer doprinosi kognitivnoj, fizičkoj, socijalnoj i emocionalnoj dobrobiti djeteta. Osim toga, igranje djeteta je odlična prilika da se i roditelji uključe i tako provedu kvalitetno vrijeme od kojeg imaju koristi i roditelj i dijete.

Jeffrei Goldstein navodi sljedeće benefite igranja:

Emocionalno-ponašajni benefiti igranja:

–  Igranje umanjuje strah, anksioznost, stres, iritabilnost
–  Stvara užitak, intimnost, povećava djetetovo samopoštovanje i osjećaj moći bez da izravno „nadvladaju“ nekoga
–  Potiče izražavanje šireg spektra emocija te otvorenost djeteta
–  Umiruje, povećava otpornost djeteta na stresore, povećava prilagodljivost djeteta te ga uči nositi se s promjenama i iznenađenjima u okolini
–  Može umanjiti emocionalnu bol

Socijalni benifiti igranja:

–  Povećava empatiju, suosjećanje i dijeljenje
–  Stvara opcije i izbore
–  Uči odnosima koji se temelje na uključivanju, a ne isključivanju nekoga
–  Poboljšava vještine neverbalnog izražavanja
–  Povećava usmjerenost djetetove pažnje i privrženost

Fizički benefiti igranja:

–   Ugodne emocije povećavaju efikasnost imunološkog, endokrinog i kardiovaskularnog sustava
–   Smanjuje stres, umor, povrede i depresiju
–   Povećava sposobnost pokreta, koordinacije, fleksibilnosti, spretnosti te fine motorike

Uvidom u više od 40 istraživanja pokazalo se da je igra značajno povezana s kreativnim rješavanjem problema, suradljivim ponašanjem, logičkim razmišljanjem, kvocijentom inteligencije te popularnosti u grupi vršnjaka. Na temelju svega ovoga jasno je da bi svaki roditelj trebao obratiti pažnju na to koliko i kako se njegovo dijete igra te u kojoj mjeri on sam sudjeluje u tome.

Vrlo je važno da roditelj provede neko vrijeme u igri s djetetom jer je igra i izvrstan način komunikacije i informacija o dječjem unutarnjem svijetu. S obzirom da je jedna od osnovnih karakteristika igre upravo to da je igra aktivnost koja je posljedica unutarnje motivacije važno je da dijete dobije prostor da se odigra na način koji mu je iz nekog razloga potreban. U tom kontekstu, roditelj ne bi trebao previše intervenirati i usmjeravati djetetovu igru. Naravno, izuzev slučajeva kada procijeni da se dijete igra na opasan način odnosno da kroz odabrani način igranja može ozljediti sebe, nekoga drugoga ili uništiti nešto što ne bi trebalo.

U svakom slučaju, bilo da se dijete igra na slobodan način ili da je roditelj aktivno uključen u igru, osim zabave i ugodnog provođenja vremena, dijete kroz igranje može dobiti puno više toga nego što smo ponekad mislimo. Zato, neka igranje počne! J