Pojedini roditelji imaju želju odgoditi djetetov polazak u školu. Razlozi te želje najčešće se mogu svrstati u dvije skupine. Jedni odgodu žele zbog dijagnoze koju dijete ima (teškoće motorike, teškoće u razvoju govora, teškoće pažnje i koncentracije) dok je drugima razlog emocionalna nezrelost djeteta. Ovaj drugi razlog već pomalo možemo svrstati u „modni hit“ među roditeljima predškolaca, kažu nam iz Kabineta Korneo.

Kada je odgoda polaska u školu zaista opravdana i potrebna?

Odgoda ima opravdani razlog ukoliko se procijeni da će ta odluka pozitivno utjecati na djetetov psihofizički razvoj, ako je dijete uključeno u rehabilitacijske postupke ili ako povjerenstvo za upise predloži roditelju da podnese zahtjev za odgodom upisa. Za dijete kojemu je odgođen upis u prvi razred obavezno se u slijedećoj školskoj godini ponovno provodi postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja radi upisa u prvi razred. Tu godinu koju je dijete dobilo kako bi se bolje pripremilo na izazove koje će škola staviti pred njega treba iskoristiti na najbolji mogući način i stvoriti što bolje preduvjete za taj važan korak u životu djeteta. To znači da je s djetetom potrebno dodatno raditi na vještinama i znanjima koje su procijenjene kao nedovoljno razvijene, a koje se očekuju pred polazak u školu, a ne samo čekati da dijete „stasa“ za školu.

Što je emocionalna zrelost?

natasa_cici-sain-stela-horvatEmocionalna zrelost podrazumijeva primjerene reakcije u određenim situacijama, te mogućnost kontroliranja vlastitog ponašanja. Dijete prije polaska u školu treba u svom razvoju postići određeni stupanj emocionalne stabilnosti i samokontrole. Dijete ove dobi otvoreno iskazuje emocije, ali ih pokušava i kontrolirati, pokazuje strahove i  bori se za svoja prava. U školi je dijete izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama te će  morati  na određeni način prihvatljivo reagirati. Pred polazak u školu važno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh odnosno neuspjeh te se zna nositi s osjećajima koji ih prate. Emocionalna zrelost djeteta raste i razvija se proporcionalno s njegovom samostalnošću i preuzimanjem obaveza i odgovornosti.

Samostalnost kao preduvjet emocionalne zrelosti

Jedan od važnih preduvjeta za uspješan početak školovanja je samostalnost. Samostalno dijete je samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno od pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svog djeteta. Samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može: samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo), samo se okupati (neovisno o „poplavi“ u kupaoni).

Poticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i “potrošenog” slobodnog vremena, ali to je sjajna “investicija” za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi. A od „školarca“ se puno toga očekuje: treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadaćama i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe, samostalno jesti, donositi odluke, poštivati autoritet i određena pravila funkcioniranja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti netko drugi.

Emocionalna nezrelost kao razlog odgode upisa svakako je opravdana kod prijevremeno rođene djece ili kod djece koja u tekućoj godini ne bi bila školski obveznici da su rođeni nekoliko dana kasnije. Ostalima, iz Kabineta Korneo, savjetuju aktivno vježbanje samostalnosti i vjeruju kako rezultati neće izostati.