Djeca najbolje uče kroz igru. No koliko je igra bitna za usvajanje znanja i razvoj socijalnih vještina potvrđuju i mnoge znanstvene studije koje ističu da rano učenje u vrtićima, nakon prvotnih rezultata, donosi dugoročnu štetu.

Američki odgojitelji poprilično su uznemireni i pomišljaju na otkaz zbog povećanog pritiska da malenu djecu uče akademskim znanjima i vještinama, te ih ispituju. Upravo su prosvjetni radnici svjedoci koliko su djeca zbog toga nesretna te misle da bi mališani mnogo više naučili kroz igru i druženja. Njihove velike sumnje potvrdila su i znanstvena istraživanja, piše američki psiholog i sveučilišni profesor Peter Gray.

Mnoge studije usporedile su efekte dva tipa učenja – vrtiće u kojima se rano uči s vrtićima u kojima je temelj igra. Rano učenje na početku donosi veće rezultate na područjima koja se obrađuju, no taj inicijalni uspjeh nestane nakon jedne do tri godine. Neke studije čak pokazuju da nakon tog perioda dolazi do velikog preokreta, odnosno da slijedi nazadovanje. Tragičnije od izostanka dugoročne akademske prednosti ranog učenja jest činjenica da ono može izazvati dugoročnu štetu, posebice kad je riječ o socijalnom i emocionalnom razvoju.

U Njemačkoj su znanstvenici tijekom 70-ih usporedili 50 dječjih vrtića usmjerenih na dječju igru i 50 usmjerenih na učenje školskog gradiva. Unatoč boljem predznanju djece iz druge grupe, djeca iz prve grupe do četrvrtog razreda osnovne škole pretekla su ih u svakom pogledu. Djeca koja su počela ranije učiti imala su lošije rezultate iz matematike i čitanja, te su imala lošije razvijene socijalne i emocionalne vještine. Iako su globalni trendovi uključivali rano učenje u odgojno-obrazovne ustanove, u Njemačkoj su zbog ovih rezultata istraživanja odustali od ranog učenja i vratili igru u dječje vrtiće na velika vrata.

Slična istraživanja u SAD-u dala su iste rezultate. Početni uspjesi i prednost brzo nestanu i izblijede. Čak štoviše, jedno dugogodišnje istraživanje pokazalo je da je veća mogućnost da upravo djeca koja rano počnu s učenjem počine neko kazneno djelo za razliku od djece koja su vrtićke dane provela u igri.

Zašto rano učenje može izazvati tako dramatične dugoročne posljedice? Jedno tumačenje govori da inicijalno iskustvo učenja utječe na sva buduća ponašanja. Djeca koja se igraju u svojim vrtićkim skupinama i učionicama nauče se igrati s drugom djecom, planirati svoje aktivnosti i pregovarati. Drugim riječima, uče se odgovornosti i razvijaju socijalne vještine koje će im trebati kasnije u životu. Djeca koja su podvrgnuta ranom institucionaliziranom učenju orijentirana su na uspjeh i postignuća, što u nerazvijenim sredinama može dovesti i do kriminala jer će htjeti „uspjeti“ pod svaku cijenu.

Roditelji djece iz skupine gdje je naglasak na igri najvjerojatnije će prakticirati tip roditeljstva koji potiče socijalizaciju i razvoj emocionalne inteligencije, sve ono što su djeca učila u odgojno-obrazovnoj ustanovi kroz igru. Za razliku od njih, roditelji djece koja počnu s ranim učenjem gradiva, bit će kroz svoj roditeljski pristup fokusirana na uspjeh i vrednote koje stavljaju dijete u centar svemira. No to dugoročno najvjerojetnije neće donijeti ništa dobro djetetu, smatra Gray.

 

Izvor: Psychologytoday.com