Pravi je užitak gledati lica mališana kad ispod bora ugledaju darove koje je donio Djed Mraz, odnosno mama, tata, bake, djedovi, tetke, ujaci, stričevi, kumovi i prijatelji. Uzbuđenje i radost traju dok se pokloni odmotavaju, dok se otkriva što se nalazi ispod šarenog papira, dok se igračke i ostale dječje stvarčice pregledavaju i s osmijehom stišću u krilu, no već nakon nekoliko minuta ta fascinacija novim stvarima ponekad se stišava, a sljedećeg dana djeca već traže nova iznenađenja. Stoga ne čudi da se mnogi roditelji pitaju je li vrijedno “bacati” sav taj novac za 15 minuta radosti i ono važnije – kakve se djeci time poruke prenose i hoće li fokusirani samo na poklone uopće shvatiti bit i važnost blagdana?

Iz tog razloga pojavio se novi trend naziva “pravilo tri poklona” prema kojem roditelji blagdansko darivanje djece, kako i sam naziv kaže, svode na najviše tri poklona. Ideja se bazira na biblijskoj priči prema kojoj je i mali Isus, prilikom rođenja, primio tri poklona od tri kralja ili mudraca. No mame ju zapravo koriste i kao metodu smanjivanja blagdanskog stresa i jurcanja po trgovinama, štednje i odgoja djece da budu promišljenija i umjerenija oko zahtjeva koji će se naći na popisu njihovih želja.

Naime, djeca moraju suziti listu željenih poklona na tri koja bi im najviše značila, a svaki mora spadati u jedno od sljedećih kategorija:

1. Nešto što žele (obično su to igračke ili slatkiši)
2. Nešto što trebaju (odjeća, cipele i sl.)
3. Nešto za čitati (slikovnica, strip, roman, enciklopedija i sl.)

Kada djeca izaberu po jedan poklon iz svake kategorije, roditelji se mogu dogovoriti s bakama i djedovima i onima koji žele darivati djecu, da svatko kupi po jednu željenu stvar. Na taj način djeca dobivaju sve što su željela, ali tek nakon što su dobro promislila i shvatila kakvu vrijednost taj poklon za njih ima.

Poanta je učiniti blagdane smislenijima, a poklone ili darove korisnijima. Roditelje ionako već boli glava od gomilanja igračaka koje često završe u kutiji ili na polici, a da se s njima uopće nije igralo.

Jedna mama na svom blogu navodi da se odlučila na pravilo tri poklona kako bi djecu naučila zahvalnosti, odnosno odučila ih od pohlepnosti. Nekada bi samo mehanički otvarali poklone i grabili sljedeći, a da prethodni nisu uopće ni pogledali. Sada znaju što će dobiti i to oduzima nešto od čarolije iznenađenja, ali s puno većom pažnjom i zahvalnošću se odnose prema stvarima koje su dobili ispod bora.

Osim toga, naglasak se lagano prebacuje sa stvari, igračaka i slatkiša na ono što je važnije – provođenje vremena s članovima obitelji u ugodnoj i toploj atmosferi doma uz miris kolača i svijeća te svjetlucanje lampica i ukrasa.