Novo istraživanje australskih predškolaca i malih Bušmana u pustinji Kalahari pokazalao je da je oponašanje svega što odrasli pokažu ili rade, zapravo univerzalni obrazac ponašanja ljudi te nije samo obilježje mališana iz zapadnjačkih kultura. Istraživanje je također pokazalo na koji način se ljudi razvijaju i prenose kulturu.

U eksperimentima se djeci pokazalo kako otvoriti kutiju, ali na prilično kompliciran način, sa nepraktičnim potezima. Na primjer, odrasla osoba bi uzela štap, pa pomoću štapa potegla konopce na kutiji kako bi je otvorila, iako je najjednostavniji način bio kutiju jednostavno otvoriti prstima. Međutim, djeca su kopirala postupak koji su im pokazali odrasli, čak i kada su imali mogućnost prethodno se igrati s kutijom u rukama. I mali Australci i mali Bušmani reagirali su isto.

Znanstvenici su otkrili taj “čudan efekt kada djeca kopiraju sve što vide da im odrasli pokazuju, čak i kada postoji jasan i očit razlog da su ti postupci nevažni za postizanje krajnjeg cilja”, kazao je psiholog Mark Nielsen sa Sveučilišta u Queenslandu u Australiji. To je nešto što drugi primati ne rade. Primjerice, ako se čimpanzi pokaže neki nevažni postupak, one ga neće kopirati, već će se odmah baciti na aktivnost kojom se nešto postiže.

Ipak, ne prate li djeca samo postupak koji se čini kao igra? Stručnjaci kažu da u tome i jest poanta. Možda djeca ne shvaćaju neki postupak kao igru, ali shvaćaju da se radi o procesu s namjerom koja ima cilj. Iz perspektive djeteta, odrasli rade nešto s razlogom.

Upravo ta pretpostavka da neka aktivnost ima neku drugu nepoznatu svrhu i kopiranje iste, možda je dio procesa razvoja ljudi i prijenosa kulturnih obrazaca koji nas čine djelom neke kulture.

(JK, Izvor: www.scientificblogging.com)