Bezobrazno ili drsko, bezobzirno i loše su naučena ponašanja. Djeca se rađaju neiskvarena i nesvjesna svake vrste lošeg ponašanja. Istovremeno, upijaju poput spužve sve ono što vide i što se oko njih događa. Također, djeca su i pomalo sebična s obzirom na to da na svijet i događaje gledaju kroz prizmu svog malog, unutarnjeg svijeta. Bez usmjeravanja odraslih na pravi put i izlaska iz dječje sebičnosti djeca mogu izrasti u drske osobe lošeg i društveno neprihvatljivog ponašanja.

Djeca lošeg ponašanja najčešće najteže shvaćaju koliko je malo potrebno da bi povrijedila osjećaje druge djece ili odraslih. Stoga im je potrebno sveobuhvatno usmjeravanje od strane odraslih kako bi shvatili težinu svojih riječi ili djela. Ne samo da njihov pogrešan stav vrijeđa druge u njihovoj okolini već može imati i značajan utjecaj na uspjeh u školi. Društvene vještine ponašanja su iznimno važne i utječu na to kako se dijete ponaša u svakodnevnim situacijama, u učionici te kasnije u budućnosti, primjerice na radnom mjestu u partnerskom odnosu, ali i općenito u životu.

Kako djeca postaju drski odrasli ljudi?

Prije nego što pokušamo utjecati na djecu i činiti sve da jednog dana ne postanu bezobraznim osobama, važno je znati što učiniti kako bismo nadišli to negativno ponašanje i postali pažljiviji u svim situacijama. Najvažnije je znati i razumijeti zašto su ljudi drski i bezobrazni. Postoji 11 uzroka zbog kojeg se ljudi ponašaju bezobrazno prema svojoj okolini:

– Preveliki individualizam i nedostatak ograničenja kod osobe. Takve osobe najčešće prepoznajemo po tome što sve rade (pre)samostalno i nije ih briga što drugi misle o njihovim načinima i postupcima.
– Samodopadnost. Samodopadne i “same sebi” dovoljne osobe ne cijene vrijednosti i trud drugih, osim ako im nisu potrebni kako bi ispunili svoje određene potrebe ili želje.
– Nisko samopoštovanje. Netrpeljivost prema drugima kao i pretjerana obrana često je znak nesigurnosti i manjka samopouzdanja kod osoba koje drskost koriste kao obrambeni mehanizam.
– Materijalizam. Pozicija u kojoj je potreba za novcem i imovinom važnija nego iskazivanje osjećaja dobrote.
– Nepravda. Nepravda može razviti osjećaje zavisti, demoralizacije, depresije koji dovode do neželjenog ponašanja osobe koja svijet doživljava nepravednim.
– Stres. Ljudi koji previše rade iscrpljeni su i uglavnom nesvjesni i indiferentni prema ljudima koji rade manje od njih.
– Anonimnost. Drskost proizvlazi iz stava: “Ako te ne znam, nije ni važno na koji način te tretiram”.
– Problemi s mentalnim zdravljem.
– Bijes.
– Strah.

Kako naučiti djecu da se lijepo ponašaju?

Brojni roditelji griješe jer pretjeruju u zaštiti svoje djece. No, uglavnom dobe u potpunosti suprotan efekt odnosno djecu ne nauče pristojnom ponašanju i poštovanju prema drugim ljudima. Jedna od najvećih vrijednosti koje možete usaditi u dijete je mogućnost prihvaćanja i povezivanja s drugim ljudima. Dok s druge strane bezobrazno ponašanje negativno utječe ne samo i na dijete već posebice na one prema kojima je usmjereno te kod njih izaziva stres, snižava samopoštovanje, stvara kasnije probleme u vezama i općenito otežava život. Kada je osoba izložena bezobraznom ponašanju obično postaje ranjiva i puna sumnje u sebe.

Učenje djeteta ljubaznosti nije jednostavno ni lako, ali je dio odgoja koji se nikako ne bi smio zanemariti, a pogotovo ne odustati od njega na prvom koraku. Djeca usvajanjem tehnika lijepog ponašanja i ljubaznosti postaju kasnije bolji i kvalitetniji ljudi s pozitivnim vrlinama.

Da biste to postigli počnite s postavljanjem nulte tolerancije na bezobrazno ponašanje i drskost u komunikaciji. Objasnite djetetu sve negativnosti lošeg ponašanja i kako ga ono neće odvesti na put uspjeha u budućnosti. Neka shvati da bezobrazno ponašanje vrijeđa drugu djecu i odrasle i da ćete dati sve od sebe da to shvati pa i na vlastitom primjeru ako će biti potrebno.

Kada uhvatite dijete u ružnom ponašanju, pokušajte otkriti razloge zašto se tako ponaša. Ako otkrijte uzrok na pola ste puta do rješenja.

I vi kao roditelj pokušajte se ponašati što primjerenije jer kao što već znate, dijete upija kao spužva sve što se oko njega događa i onda kopira to ponašanje. Ako sami sebe uhvatite u ne tako primjerenom ponašanju, ispričajte se tako da vas dijete čuje.

Pokazujte i očekujte empatiju. Objasnite djetetu koliko je važno da iskazuje suosjećanje prema nečijoj nevolji, a ne da se na negativan način neprimjerenim ponašnjem odnosi prema toj osobi.

Čitajte im slikovnice, priče i knjige kroz koje mogu naučiti primjere pozitivnog i lijepog ponašanja. Najbolje su one priče koje uključuju i likove koji su se ponašali ružno i potom kroz razne pimjere na vlastitoj koži naučili da takvo ponašanje nije lijepo. Razgovarajte pritom s djecom i osluškujte što misle o raznim modelima ponašanja i kako bi oni reagirali u situacijama kroz koje su prolazili likovi iz knjiga. Djeca se najlakše identificiraju s izmišljenim likovima i pamte njihove postupke koje kasnije primjenjuju u vlastitom životu.

Misli su privatne, ali ponašanje je javno

Naglasite djeci da mogu o nečemu ili nekome misliti što žele, ali ako te misli kažu naglas ili pokažu, one postaju javne i nakon toga više nema popravka. Kasnije svoje riječi ili djela mogu požaliti na mnogo načina, ali teško da mogu navesti na zaborav one koje su pritom povrijedili.

Najbolji primjer koji to iskazuje je istiskivanje cijelog sadržaja zubne paste iz tube. Kada jednom istisnete cijeli sadržaj paste van više je ne možete vratiti natrag unutra. Isto je kada kažete nešto ružno, više nema načina da se riječi povrate.

Jedna od najvažnijih vještina koju trebamo usaditi svojoj djeci je važnost lijepog ponašanja koje vodi prihvaćenosti u društvu. Da bi to postigli roditelji moraju uložiti iznimne napore kako bi disciplinirali i naučili dijete nekim važnim životnim saznanjima. Kao i u ostalim segmentima odgoja, ostanite uporni, dosljedni i ljubazni te tako načinite pozitivnu razliku koju će i vaša djeca sigurno znati cijeniti.