Kada 5-godišnje dijete ima žutu minutu i viče da ga nitko ne voli i da ne želi da ga se tretira na ovaj ili onaj način, roditelji obično žele porazgovarati s mališanom o tim negativnim osjećajima i zašto se osjeća ljutito i uznemireno. Mama i tata žele bolje razumijeti što se događa, ali rijetko dobiju objašnjenje.

Spomenute situacije dodiruju problem na koji se roditelji najčešće spotaknu u odgoju djece. Kada je dijete neposlušno ili ima dramatičnu epizodu, naš prvi instinkt je da ih pitamo zašto su učinili to što su učinili i zašto se tako ponašaju. Ukoliko imate dijete koje je posebno pričljivo i dobro se verbalno izražava, čini se razumnim jednostavno ga pitati zašto je ljutito, zašto je udarilo brata ili zašto misli da ga svi mrze.

No, kada pitamo dijete da objasni zašto je nešto učinilo, mi ga zapravo pitamo nemoguće pitanje. Dijete ne zna zašto.

Razlozi se nalaze u njegovom lijevom dijelu mozga odgovornom za logičko razmišljanje. Kada je uznemireno i reagira emotivno, ponašanjem djeteta upravlja desni dio mozga, odgovoran za osjećaje. Petogodišnje dijete može biti preplavljeno osjećajem ljutnje, usamljenosti, straha ili patnje, ali nema riječi kojima bi točno opisalo što se s njime događa.

U pokušaju da pronađe olakšanje za sav taj intenzitet osjećaja, dijete ih uvijeno prezentira jer zapravo traži pomoć. Pritom dijete koristi riječi koje su dio njegovog svakodnevnog vokabulara, ali su one nedostatne kako bi izrazile stvarni problem i uzrok negativnosti. Drugim riječima, čak i ako pokušaju objasniti, vjerojatno neće moći verbalizirati stvarne uzroke svoje “nesreće”.  

Roditelji se fokusiraju na logiku njihovih riječi, pa ponekad ne uhvate pravi razlog, što dijete ostavlja još frustriranijim. Prava poruka nalazi se ispod riječi koje dijete koristi.
Ukoliko se požali da mu je netko uzeo igračku, možda zapravo želi reći da je neki vršnjak bio agresivan prema njemu.

Teško je ponekad pročitati i odgonetnuti što se nalazi u srcima naših mališana. Treba čitati između redaka i pomoći djeci da razviju rječnik za kompleksne osjećaje koji prolaze kroz njih. Kada pomognemo djetetu da se osjeća shvaćenim, otkrivamo što se zapravo krije iza dramatičnih izjava i žutih minuta.

Umjesto da ih tražimo da nam objasne složene osjećaje, možda je bolje reći “Vidim da si jako povrijeđena i nesretna sada” ili “Vidim da je danas jako težak dan za tebe, je li tako?”. Time pomažemo djetetu da se osjeća shvaćeno i da se opusti, a u tim uvjetima i sami ćemo lakše shvatiti zašto dijete pati i zašto je ljutito.

 (JK, Izvor: AdviceMama)