Multietničnost učimo zato što je vrtić, baš kao i društvo, mjesto dodira različitih etničkih skupina, a prihvaćanje različitih od sebe je prva stepenica u razvoju odgovornog pojedinca.
Susreti s djecom koja se razlikuju od njih, svakom djetetu posebno razvija osjećaj prijateljstva i tolerancije prema drugim etničkim skupinama stvarajući tako od najranije dobi navike suživota, tolerancije, uvažavanja, suradnje i ljubavi. Uz multietničnost usko pod ruku ide i multikulturalnost jer različite etničke skupine mogu za sobom povlačiti i razne kulturne vrijednosti. Uvažavanje različitih kulturnih skupina i navika osnova je izgradnje suvremenog tolerantnog multikulturnog društva, a od najranije se dobi usvaja prihvaćanjem drugih jezika, običaja, praznika i proslava, dok se interkulturalnost odnosi na prihvaćanje onih kultura s kojima se i nema direktnog dodira, u slučaju djece – u roditeljskom domu i dječjem vrtiću.
Dobar primjer iz našeg dječjeg vrtića Maksimir
Radeći na razvoju spomenutih vrijednosti, djeca polaznici dječjeg vrtića Maksimir u kojem se nalaze i skupine polaznika grupa na talijanskom i engleskom jeziku, usvajaju ih i kroz naizgled obične aktivnosti. Jedan od primjera je obilježavanje Dana zahvalnosti za plodove zemlje, kada su mališani obišli lokalnu pekaru. Djeca su u pekari imala priliku vidjeti tradicionalna peciva poput kruha, gibanica, greblica i žemlji, u čijoj su izradi neka i sudjelovala kroz radionice ili s roditeljima. S djecom iz talijanske grupe odgajateljice su sva peciva i tradiciju izrade obradile i na talijanskom jeziku. Od Sare, čiji su roditelji Talijani, drugi su saznali o talijanskim običajima izrade kruha i peciva. Tradicionalni američki praznik je Thanksgiving – Dan zahvalnosti, kada su djeca posjetila englesku grupu gdje su naučili o američkim običajima i tradicijama tog praznika, a s njima su maleni "Talijani" podijelili i svoje slične tradicionalne običaje.
Govoreći o svojim doživljajima Dana zahvalnosti, djeca su davala zanimljive odgovore: „Da se gibaš...Nemam pojma...To znači lijep dan, kad se zahvaljuješ... Mislim da znam, kad je nekom neki rođendan pa slavi taj dan... Da se zahvaljuju svom narodu....“
Kroz razgovor s djecom odgajatelji su potaknuli njihovu znatiželju. Zanimljiva priča „Dar Svetog Psa“ ili "The Gift Of The Sacred Dog“ odvela ih je u susret i sa doseljenicima i bizonima te Velikim Duhom, na štop se nadovezao i dječji glazbeni igrokaz „Kiša“. Svako dijete izabralo je za sebe svoje indijansko ime kako bi bili spremni za igru „Čegrtuša“. Zadatak je bio da prema siktanju pronađu gdje se krije čegrtuša jer to je jedna od osnovnih vještina svakog Indijanca.
Sljedeći korak je bio kako ovladati znakovnim jezikom Indijanaca, ali i kauboja. Kroz priču o Indijancima i kaubojima saznali su koliko se znakovni jezik indijanaca i kauboja razlikuje i da je vrlo važno ovladat njim jer inače može doći do vrlo smiješnih situacija, kojh, treba li spomenuti, ni njima nije nedostajalo!