Mališan spava s vama u krevetu? To je O. K. i neće naštetiti njegovu razvoju

Pedijatri nikako ne preporučuju da s roditeljima u istom krevetu spava beba mlađa od godinu dana zbog opasnosti od sindroma iznenadne dojenačke smrti.

4e26a7022af40

No, do sad je malo istraživanja bilo posvećeno pitanju utječe li spavanje djece starosti od 12 do 36 mjeseci na njihov kasniji razvoj, probleme u učenju i ponašanju.

Tom pitanju posvetio se tim znanstvenika s katedre za preventivnu medicinu Sveučilišta u New Yorku.

"Otkrili smo da ne postoje nikakve razvojne razlike između djece koja su djelila krevet s roditeljima i one koja su spavala u vlastitoj sobi od malena", kazala je koautorica studije Lauren Hale. Rezultati istraživanja objavljeni su u najnovijem broju stručnog časopisa Pediatrics.

U studiji je sudjelovalo 944 obitelji koje su znanstvenici redovito posjećivali kada su djeca imala 1, 2 i 3 godine. Tijekom posjeta, anketirali su majke koje su davale informacije o zdravstvenom stanju djece, rutinama kojima su naučeni i aranžmanima spavanja. Kada su djeca napunila 5 godina, sva su bila podvrgnuta testiranjima ponašanja i kognitivnih sposobnosti s fokusom na matematičke i literarne vještine, socijalne vještine i razinu hiperaktivnosti u ponašanju.

Nakon kontrole niza faktora (uključujući i spol djeteta, porođajnu težinu, etničko podrijetlo, ekonomski status obitelji i stupanj obrazovanja roditelja), znanstvenici su otkrili da ne postoji nikakva veza između djece koja su dijelila krevet do 3. godine s roditeljima i njihovih kognitivnih sposobnosti i ponašanja u dobi od 5 godina.

Profesorica Hale kaže kako rezultati istraživanja sugeriraju da dijeljenje kreveta s djetetom nije nužno loša stvar. "Roditelji bi trebali donijeti odluku o aranžmanu spavanja na temelju specifičnih obiteljskih okolnosti, s krajnjim ciljem da se djetetu omoguće najbolji mogući san i spavanje", kazala je u priopćenju.

Mnogi kolege pedijatri koji nisu sudjelovali u istraživanju slažu se da svaka obitelj treba pronaći najbolje rješenje koje funkcionira i za roditelje i za dijete. Nije važno samo dijeljenje kreveta, već ima li dijete kvalitetan i zdrav san.

Neka djeca zaspu u roditeljskom krevetu samostalno, pa se roditelji tek kasnije priključe, dok druga neće htjeti ići spavati ako barem jedan roditelj nije s njima u krevetu. Neki pokazatelji govore da djeca koja mogu samostalno zaspati, bez obzira radi li se o roditeljskom krevetu, imaju spokojniji i kvalitetniji san. San svakako utječe na ponašanje i kognitivni razvoj, pa naglasak treba biti na samoj kvaliteti spavanja, dok je okruženje manje važno.

Dijeliti krevet s roditeljima nije nužno nešto oko čega treba raditi problem. Ono što se nikako ne preporučuje je spavanje bebe mlađe od 12 mjeseci s roditeljima u krevetu niti naknadno navikavanje djeteta na roditeljski krevet ukoliko dijete već samo spava u vlastitu krevetu.

Spavanje u istom krevetu neće naštetiti, ali nema ni neke posebne benefite na razvoj mališana. Na obiteljima je da nađu aranžman koji im najbolje odgovara i koji je u funkciji dobrobiti djeteta.