Još kao bebe u krevetiću učimo biti samopouzdani iako u tom trenutku toga nismo ni svjesni. Kad se beba prvi put okrene ili dohvati svoju igračkicu, presretni roditelji i obitelj veselo navijaju i vesele se kao da je beba osvojila maraton. Osjećaj sigurnosti koji se stvara u najranijim danima djetinjstva važna je prekretnica i dijete je pamti i nosi kroz djetinjstvo, pa kroz tinejdžerske godine i kasnije u odraslu dob. Vrlo je važno da roditelji pridonose i sudjeluju u izgradnji tog osjećaja sigurnosti i samopoštovanja u djetetovoj svjesti, jer ono se izgrađuje upravo u prvim godinama života. Jednom kad osoba dosegne odraslu dob, iznimno je teško popraviti samopoštovanje.

Kao odrasli, često imamo “dobre” i “loše” dane, već unaprijed prilagođavamo naš stav prema stvarima koje bi se mogle dogoditi. Naše samopoštovanje varira ovisno od neuspjeha koji bi se mogli dogoditi, bilo da je riječ o razočaravajućim vezama ili neostvarenim ciljevima. Kada je dijete malo, konstantno isprobava nove stvari, često doživljava neuspjehe, pokušava ponovno, a na kraju i uspije. Neovisno da li je uspjelo ili ne u svom naumu, dijete osjetivši pozitivan stav okoline osjeća se sretnijim i spremnim pokušati ponovno ili iskušati nove stvari. Djetinjstvo je pravo vrijeme kad djeca razvijaju svoje samopouzdanje i samopoštovanje. U tom periodu najbitnija stvar koju dijete može dobiti od roditelja je podržavanje i “navijanje” koje ga uči da je i bilo kakvo iskustvo bitno i da će iz toga izvući određenu pouku i iskustvo. Pozitivno iskustvo je uvijek super i poželjno, no i sam put kojim se do njega dolazi je iskustvo koje je poželjno steći.

Stranica za djecu kidshealth.org objašanjava samopoštovanje kao čin balansiranja. Samopoštovanje može se definirati kao osjećaj sposobnosti u kombinaciji s osjećajem voljenosti. Dijete koje je zadovoljno i sretno s obavljenim zadatkom, ali se ne osjeća voljeno, s vremenom bi moglo osjetiti manjak samopoštovanja. Također i djeca koja se osjećaju voljenima, ali poprilično su ravnodušni prema uspjehu i radnim zadacima, također mogu razviti nisko samopoštovanje. Zdravo samopoštovanje dolazi od ravnoteže pokušaja te ljubavi i podrške u obitelji. Dakle, na roditeljima je najvažniji zadatak u izgradnji djetetova samopoštovanja.

Početi što ranije djecu učiti samopouzdanju vrlo je važno, no kako znati kad je postignuta prava ravnoteža? Kad je dijete doista steklo dovoljno samopouzdanja? Jako je bitno poznati vlastito dijete. Ako svoje dijete prepoznajete kao pesimistično, to je jasan znak da ima nisko samopoštovanje. Djeca s boljim samopoštovanjem često imaju bolju komunikaciju s okolinom i ljubazniji su, kao i ležernijeg ponašanja u druženju, ali i lakše komuniciraju kad dođe do konflikta bez omalovažavanja sudionika konflikata.

Nagrada je riječ koju djeca obožavaju čuti i motivira ih na svim nivoima, pa i kad je riječ o izgradnji samopoštovanja. Kada sportski tim u kojem dijete sudjeluje ne pobijedi u utakmici, nemojte govoriti “Idući put morat ćeš se potruditi više”, nego recite nešto poput “Nema veze što ste izgubili, bitno je da si se trudio/la”. Jasno, sva djeca nisu jednako talentirana i neće se razviti u vrhunske sportaše, no nikako im ne smijete uništiti volju i trud koji iskazuju.

Roditelji, budite dobar uzor!

Ako djeca uvide da su roditelji prestrogi prema sebi, to je primjer koji će slijediti i djeca. Djeca sva događanja iz okoline upijaju kao “spužve”, pa ako primijete da se roditelj konstantno žali na svoje neuspjehe, bilo na poslovnom ili privatnom planu, i djeca će “pokupiti” tu istu negativnost i primjenjivati je u vlastitom životu. Kako bi pomogli djetetu da izgradi samopoštovanje, prvo ga morate izgraditi vi i primjerom pokazati djetetu. Ali, važno je da dijete shvati da ni perfekcija nije realistična i da su svi ljudi zasebne i posebne jedinke s različitim kvalitetama i slabostima.

Ponekad da bi izgradili djetetovo samopoštovanje dovoljno je i da roditelj jednostavno bude – roditelj. Osoba puna ljubavi i brižnosti. Grlite i volite svoju djecu, njima je to ogromna doza samopoštovanja. Tako inspirirate dijete da bude najbolje što može. Dakako, nema potrebe pretjerivati s izljevima ljubavi, no nije dobro ne iskazivati ih.

Ako dijete živi u obitelji punoj razumijevanja to mu daje osjećaj sigurnosti i daje mu zamah u svim životnim izazovima. Ako dijete živi u obitelji gdje je konstantno okruženo svađama roditelja ili zlostavljanjem, velika je vjerojatnost da će postati depresivno s osjećajem bespomoći. U ovakvim situacijama koje nisu poželjne za odrastanje djece, važno je da dijete ima odraslu osobu od povjerenja s kojom može podijeliti svoje strahove i razmišljanja.

Kako vaše dijete odrasta, pratite oscilacije u njegovim raspoloženjima, pa ako primjetite izrazito nisko samopoštovanje potražite profesionalnu pomoć. Oslonite se na učitelje, profesore, pedagoge, osobito ako primijetite da je popustilo u školi.

Važno je znati da samopoštovanje kao i samopouzdanje varira ovisno o dobi i trenutačnim događanjima u djetetovu životu i ovisi o novim iskustvima i saznanjima. Važno je da roditelj zna prepoznati razliku između zdravog i nezdravog samopoštovanja i tada može pomoći svom djetetu.