Ako dijete u dobi od 9 mjeseci može reći barem jednu riječ, razvija se “normalno”, a uz odgovarajuću pomoć, ono može naučiti 50 do 100 riječi u narednih nekoliko mjeseci. Do druge godine života poznavat će oko 320 riječi, a za narednih pola godine može naučiti još dodatnih 250. Do treće godine, dijete već može slagati cijele rečenice. Do trenutka kada krene u vrtić, trebalo bi znati oko 10.000 riječi.

Godinama su stručnjaci govorili kako je važno da dijete koje uči govoriti bude izloženo velikom broju riječi i stalnom pričanju, no posljednja istraživanja pokazala su da uloga roditelja nije da dijete forsira s tisućama riječi i pojmova, već da osluškuje što dijete govori i da reagira u skladu s djetetovim potrebama i zanimanjem.

Donosimo nekoliko savjeta koje su formirali znanstvenici koji se bave proučavanjem načina na koje bebe uče jezik.

1. Dopustite bebi da vodi razgovor

Učenje jezika započinje prije no što beba može izgovoriti slog ili razumije bilo koju riječ. Djeca počinju učiti jezik tako da prvo shvate da postoji nešto što zovemo komunikacija, odnosno da mogu komunicirati s roditeljima.

Kada vaša beba kaže “beb-buuh”, recite joj “zar stvarno?” te pričekajte da vam dijete odgovori sa “bebebuuu”, a vi kažite “čekaj moram prvo pitati tatu. može?”. Odgovaranjem na bebine zvukove, postavljanjem pitanja i bebinim odgovaranjem, ona uči da zvukovi koji izlaze iz njezinih usta imaju utjecaj na roditelje i izazivaju njihovu pažnju. Glas koji izlazi iz bebe je važan i ne doživljavajte ga kao nešto besmisleno. Neki roditelji počinju na opisani način razgovarati s bebama spontano.

2. Prepoznajte stadije brbljanja

Oko 80 mišića kontrolira vokalni trakt, pa je potrebno godinu dana ili više da dijete uvježba kako ih kontrolirati. Iako brbljanje nema nekog značenja, vrlo je dobro da beba stalno “priča”, jer tako ćete i vi lakše pratiti napredak. Pokušajte pratiti da li dijete uspijeva sve preciznije proizvesti neki određeni slog ili riječ.  

Od rođenja djeca proizvode kvazi-rezonatne zvukove i to korištenjem stražnjeg dijela vokalnog trakta, zatvorenog grla i uz korištenje vrlo malo zraka. Jedan od prvih mišića s kojim počinju eksperimentirati je mišić grla. Oko 5. mjeseca beba uspostavlja dovoljno kontrole nad mišićima da otvori grlo i istisne zrak kako bi povremeno oblikovalo potpuno rezonantne zvukove.

Uskoro beba počinje dodavati rubne vokale i konsonantne zvučne prijelaze. Od “u” i “gu” beba počinje eksperimentirati s “ba” i “da”, koristeći prednji dio usta za oblikovanje glasova. Zato vrlo veliki broj djece prvo izgovara riječi na “b” i “d”, jer su to prvi pravilni i namjerni slogovi koje mišići mogu napraviti. Ipak, ono što sljedeće treba naučiti je brzo pomaknuti jezik, zube i gornju čeljust. .

Oko 9. mjeseca bebe počinju proizvoditi neke slogove, odnosno osnovne jezične jedinice govora. U toj dobi već su naučile koristiti zrak i tranziciju konsonantnih zvukova i gotovo su spremne slagati slogove u riječi.

3. Što češće reagirajte na brbljanje bebe

Dr. Catherine Tamis LeMonda sa Sveučilištu u New Yorku otkrila je da kada majke češće reagiraju na bebino brbljanje, djeca usvajaju riječi brže. Tijekom “najbudnijeg” sata u danu, mama može čak  u 80% slučajeva odgovoriti na vokalizacije koje proizvodi beba, odnosno oko 200 puta. Mama koja ne “priča” s bebom, na njezino brbljanje će odgovoriti oko 100 puta u sat vremena.
 
Dokazano je da djeca majki koje često reagiraju na brbljanje, mogu biti do 6 mjeseci ispred vršnjaka, odnosno prvu riječ izgovaraju s 10 mjeseci, a s 14 mjeseci već znaju 50 riječi.  Ipak, trik je u tome da ne pretjerujete. Nemojte odgovarati na svaki bebin “gu”. Kako beba vježba govor tako i vi selektirajte zvukove koje proizvodi te se javljajte na one koji su zreliji, a na neartikulirane se ne obazirite. Tako ćete bebu poticati da češće vježba izgovor “zrelijih” slogova. Beba će naime češće govoriti zvukove koji imaju snagu zadobivanja vaše pažnje.

4. Tepanje i gugutanje odraslih zapravo je dobro za bebu

Možda zvuči smiješno i ponekad ga nije lijepo ni gledati niti slušati, ali tepanje i gugutanje upućeno bebi, zapravo je dobro za razvoj govora kod djece. Neki roditelji izričito su protiv tzv. “beby govora”, jer žele da im se dorasli obraćaju normalno i da čuju kojim tonom i ritmom odrasli inače razgovaraju.

Ali to je krivi pristup, jer pretjerivanje u rasponima riječi pomažu djeci da razlikuju slične zvukove. Produživanjem slogova i isticanjem prijelaza riječi sporije i jasnije, zapravo pomažemo mozgu bebe da grupira slogove i zvukove u grupe. Djeci je takva pomoć potrebna do 2. godine života.

5. Pokazujte im svoje usnice

Bebe uče govoriti i čitanjem s usana tj. gledanjem u usne odraslih i načina na koji se one pomiču. Prema micanju usana oni počinju shvaćati kada riječ započinje i kada završava, a sve to prije nego su i sami progovorili. Ta se tehnika zove segmentacija i do 7,5 mjeseci bebe obično nauče segmentirati riječi, ali samo ako vide usnice osobe koja priča (naime i kod odraslih je isto – ukoliko nekog gledamo u usnice kada priča, to je kao da slušamo glas jačine 20 decibela).

To je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg razni DVD-ovi i CD-ROM-ovi za bebe i učenje govora ne funkcioniraju. To nije prirodan tijek učenja govora, jer beba prvo čuje zvuk koji ne može povezati sa slikom. Senzorni podaci ne nadograđuju se, već natječu.

6. Pravilno davanje naziva predmetima

Još jedan način pomoću kojeg roditelji pomažu djetetu je i tzv. “davanje naziva predmetima”, pa im govore “ovo su tvoja kolica”, “vidiš cvijet?”, “pogledaj kiša pada”. Ipak, bebe će bolje razumijeti i učiti uz ovu tehniku tek kada sama počnu iskazivati prirođenu znatiželju, pokazivati prstićem i pitati što je to pred njima.
Na taj način roditelj ne ometa bebinu pažnju i ne nameće joj neku preokupaciju, već slijedi priodnu znatiželju bebe i pomaže predmetima i pojavama iz okoline dati naziv. Dijete, pak, na taj način lakše zapamti naziv predmeta.

7. Pazite da ih ne zeznete

Opasnost kod davanja naziva predmetima iz bebine okoline je da nehotice možete zeznuti mališana. Nemojte djetetu stavljati riječi u usta prije no što dijete otkrije samo taj predmet na koji se riječ odnosi.  

Ako dijete koje drži žličicu u ruci i kaže “tu-tu”, ali se majka ne obazire na predmet zanimanja, pa umjesto “to je žlica” kaže “tanjur? tanjur hoćeš?”, ona mu zapravo govori da se žlica zove “tanjur”. Ukoliko obraćamo pažnju na to što je u fokusu djeteta i pravilno imenujemo određeni predmet, učimo dijete govoriti.  

8. Koristite pokrete

Kada odrasli pričaju s djetetom o malim predmetima, obično ga uzmi u ruku i okreću na sve strane ili ga miču po zraku dok djetetu recitiraju neku pjesmicu ili brojalicu. Ta tehnika dobra je kod učenja djece kako se nešto zove. Ako uzmete plišanu pčelicu i ispred bebe je pomičete istovremeno govoreći da je to pčelica zum-zum-zum. Pokreti pomažu u tome da zadobijemo pažnju bebe, a trenutak učenja pretvara se u multi-senzorno iskustvo.

Ovu tehniku koristite samo do 15. mjeseca starosti, jer od te dobi nadalje, djeca više ne profitiraju od dodatnih pokreta.

9. Izlažite dijete različitim govornicima

Istraživači sa Sveučilišta u Iowi nedavno su otkrili da 14-mjesečna djeca nisu naučila riječ ukoliko su je čula od samo jedne osobe, čak i kada je riječ ponovljena nekoliko puta. Kada su djeca slušala istu riječ izgovorenu od više ljudi, ona su je odmah naučila.

Čuti različite govornike dalo je djeci mogućnost da čuju kako su glasovi za neki predmet ili pojavu isti, bez obzira što su ljudi govorili različitom jačinom ili brzinom.

10. Koristite okvire za učenje novih riječi

Obično mislimo da dijete prvo mora naučiti vokabular tj. određeni broj riječi, a tek potom učiti gramatiku. No, to nije istina, jer gramatika zapravo uči riječi.

Dvogodišnjak dnevno čuje otprilike 7.000 različitih izjava. Oko 45% tih izjava započinje s nekom od sljedećih riječi: Što, ovo, to, ti, su/nisu, ja, daj/nemoj, je, bi, (ne) mogu, gdje, tamo, tko, dođi, gledaj i ajde. Ukoliko uz ove ubacimo i kombinacije dvije ili tri riječi koje zovemo – okviri, dobili smo 2/3 onog što djeca čuju u jednom danu.

Ti okviri su od vitalnog značaja, jer kada dijete čuje “pogledaj _(xy)____”ono uči da je ta xy stvar nešto novo. Ono već poznaje i razumije “gledaj”, a sada će naučiti i nešto novo, neku novu riječ koja znači neki novi predmet. Isto je i sa riječi “nemoj”.

Umjesto samo “Ne” ili “Nemoj” koristite što više okvira za učenje novih riječi, pa kažite “nemoj dirati cvijeće” ili “ne bacati mobitel”. Ili, primjerice recite “Daj tati čašu. Daj njemu čašu”. Iz ovog će dijete naučiti da se “tata” zove i “njemu”.
(JK, Izvor: babble.com.au)