Gotovo svakom zaigranom djetetu dogodi se trenutak u kojem se ponaša onako kako ne bi smjelo, a upravo ti trenuci mogu iznenaditi roditelje koji do tada možda nisu očekivali tako nešto. Vikanje, trčanje, razbijanje – sve su to ponašanja koje će svaki mališan u djetinjstvu barem jednom proći, a od čega se mami i tati često „diže kosa na glavi“.
Tada se javlja težak zadatak – kako da dijete shvati svoju pogrešku, bez roditeljskog vikanja i ljutnje? S druge strane, kako se kao roditelj nositi s činjenicom da vas je vaš mališan po prvi puta svojim ponašanjem jednostavno – razočarao?
„Razočarao si me“
Ova jednostavna rečenica jedna je od najčešćih koju roditelj izgovori kada dijete napravi pogrešku. Mame i tate u ovom pristupu uglavnom vide rješenje kako bez ljutnje i povišenih tonova ukazati svom mališanu na pogrešku koju je napravio. Međutim, stručnjaci kažu kako se u ovu rečenicu baš i ne biste trebali pouzdati.
Ova rečenica ponekad može napraviti više štete nego koristi, te poljuljati samopouzdanje vašeg mališana. Problem leži u tome što tako osobna kritika u glavi malog djeteta može biti interpretirana kao osuda svih njegovih postupaka i njega kao osobe, a ne tek kao opaska na specifično ponašanje. Javlja li se ova rečenica često nakon nekog nestašluka, dijete se može početi zatvarati u sebe i razviti osjećaj manje vrijednosti, čak i kada u glavi roditelja ova izjava ne predstavlja kritiku na toj razini.
Stoga postoji nekoliko rečenica koje vam u ovoj situaciji itekako mogu pomoći, a neće zvučati kao osuda već pomoći da mališan shvati kako je učinio jednu pogrešku. Rečenicu je bolje početi s „sada se ponašaš kao..“. U ovom obliku mališan će shvatiti kako ste ljuti zbog određenog čina ili trenutnog neposluha. Kada odbija nešto napraviti, rečenica „Ponašaš se lijeno“ , dugoročno će imati bolji efekt od jednostavnog „Lijen si“. Iako većina roditelja niti ne razmišlja o tome, stvari izrečene u afektu mogu itekako utjecati na svakog mališana.
Poticanje na razmišljanje
Često se ponavlja situacija u kojoj opomenete svog mališana, on se ispriča i obeća vam kako se takvo ponašanje neće ponoviti. Nekoliko dana kasnije – vidi čuda – ponovno ste se našli u istoj situaciji., unatoč svom opominjanju i ljutnji. I tako u krug. U čemu je zapravo problem i je li s mojim djetetom sve u redu –česta su pitanja koja si tada postavljaju mnoge mame i tate. Odgovor je zapravo veoma jednostavan – vaše dijete još uvijek nije u potpunosti shvatilo posljedice svoje nepromišljenosti.
Često nije dovoljno samo opomenuti dijete i ukazati na to da je nešto krivo napravilo. Poželjno je „odraditi“ nešto dulji razgovor s mališanom. Za početak ga upitajte zna li točno u čemu je pogriješio i zašto je njegovo ponašanje bilo neprihvatljivo. Kroz razgovor neka sam pokuša izvući zaključak da li bi se njegov čin mogao izvesti na neki drugi način, koji nikoga neće povrijediti. Navodite ga na zaključak, no ostavite mu dovoljno prostora da sam promisli o tome zašto je ono što je učinio pogrešno. Jednom kada dijete „dublje“ promisli o svom postupku, manje su šanse da će ga ponoviti nego ako razgovor o tome stane na opominjanju i kažnjavanju.
Je li kritika zaista loša metoda?
Naravno da ćete ponekad morati povisiti ton i pribjeći kaznama – sve to je sastavan dio odgoja, pogotovo za roditelje izrazito živahnih mališana. Međutim, neka su istraživanja pokazala kako više od polovice mališana nakon nekog vremena jednostavno prestane reagirati na roditeljske prijetnje kaznom kada naprave nešto loše. Takav obrazac ponašanja itekako može imati utjecaja na kasnije suočavanje sa sličnim pogreškama, pogotovo kada mališani krenu u školu gdje im autoritet više neće predstavljati tek roditelji.
Stoga je u ovim situacijama često bolje ići „duljom rutom“ – iskreno razgovarati s djetetom i pokušati ga navesti da shvati posljedice svojih nestašluka. Već nakon nekoliko takvih, iskrenih razgovora, budite uvjereni kako će vaš mališan razviti mogućnost kritičkog razmišljanja, ali i sam uvidjeti zašto se mama i tata ponekad tako jako naljute.