Roditelji, znate li čitati? Točnije, znate li kako treba čitati djeci? Gotovo svaka odrasla osoba kojoj je stalo do dobrobiti djece zna da je čitanje mališanima najvažniji alat za poboljšanje njihovih čitačkih vještina. Nove studije također su pokazale da roditelji za vrijeme čitanja mogu koristiti suptilne, jednostavne i učinkovite tehnike koje dodatno pomažu djeci u učenju čitanja.

Prvi korak pomoću kojeg postajemo bolji čitači priča svojoj djeci je da osvjestimo gdje luta pogled djeteta dok mu čitamo. Pretpostavka nas odraslih uvijek je da dijete gleda u riječi, baš kao i mi. No studije koje su preciznim mjerenjima pratile kretanje oka po stranici i dijelove na kojima djeca zadržavaju pogled, otkrile su da djeca samo 5-6 posto vremena pogled zadržavaju na tekstu dok im čitamo. Oni većinom gledaju u ilustracije ili gledaju mamu ili tatu u lice dok im čita. Isto tako, vrlo malo pitanja i komentara odnosi se na tekst koji su čuli. Klinci prekidaju većinom kada imaju pitanje vezano za ilustraciju i za odnos sadržaja i ilustracije. No to se može promijeniti i pažnja djece može se usmjeriti i na tiskana slova.  

Stručnjaci to nazivaju “tiskano znanje” (“print knowledge”) koje dokazano poboljašava vještinu čitanja kod djece. “Tiskano znanje” je spoznavanje mehanizama procesa čitanja, kao što su, primjerice, činjenica da čitamo s lijeva na desno i da se zapisane riječi pretaču u čitane.

Odrasli te spoznaje uzimaju zdravo za gotovo, ali nova je studija pokazala da djeca puno više profitiraju kada im se doslovno prstom ukaže na te činjenice. Kako to izgleda u praksi? Kada čitate djetetu, pokazujte prstom na riječi koje izgovarate. Ako u tekstu piše, npr. “došao je zec”, prvo pokažite prstom na riječ “zec”, a potom i na ilustraciju zeca.

Kada uzmete knjigicu u ruku, pitajte dijete “Gdje počinjemo čitati?”. Dozvolite djetetu da svojim prstićem prelazi preko teksta dok ga vi čitate na glas. Ako malo ubrza, ubrzajte i vi. Ako uspori usporite i vi s čitanjem.

S vremenom, čitanje može biti isprepleteno potpitanjima kao što su: “Poznaješ li ovu riječ? Već smo je negdje imali prije”. Dobro se igrati i s pojedinim slovima. Primjerice, djetetu možete reći “Ja sam spazila tri velika slova R na ovoj stranici. Možeš mi pokazati gdje su?”. Klinci će sigurno primjetiti i točku koju im možete objasniti. To je znak da smo završili s rečenicom. Neki će se zanimati za naslovnicu, pa možete potražiti gdje se sve riječi iz naslova ponavljaju u knjizi. Slobodno pročitajte djetetu i ime autora koji “je napisao sva ta slova koja gledamo i divnu priču”.

Ovakvim sitnim intervencijama poboljšavamo čitačke vještine djeteta na dva načina. Prvo, direktno povećavamo količinu vremena koju djeca provode uz tiskana slova. Drugo, ovi jednostavni trikovi daju neposredne informacije o formama i funkcijama riječi i teksta te pomažu djeci da uče u trenutku i zapamte za ubuduće. Pritom nije važno imaju li knjigice neke određene riječi prenaglašene i koriste li razne fontove i okviriće. Najvažnije je da kad čitamo djeci, da im pokazujemo kako to radimo. Od naslovnice do korica.