Svaki roditelj želi da njegovo dijete ima samopouzdanja. Često se mogu čuti savjeti kako ga poboljšati, ali još češće roditelji nisu ni svjesni kojim sve postupcima mogu uništiti ovu poželjnu osobinu u djeteta.

Kada dijete ima samopouzdanja, svijet je neiscrpan izvor mogućnosti za njega. Ono može značajno utjecati na sreću tijekom života. Zato je vrlo važno da ga djeca razviju i zadrže zauvijek. Pomoći djetetu izgraditi ovu osobinu ne mora biti toliko nedostižno kao što se čini.

Dobar početak bit će izbjegavanje sljedećih zamki koje bi mogle narušiti djetetovo samopouzdanje.

Nemojte neprestano hvaliti dijete

Zvuči neobično, zar ne? Većina roditelja vjeruje da pohvale zapravo pomažu u izgradnji samopouzdanja. Iako je istina da djeca trebaju pozitivne povratne informacije, stalna prisutnost „Ti si najbolji… toliko si pametan… najbolje pjevaš…“ ne pomaže djetetu u tome, čak naprotiv – te rečenice gube svoju vjerodostojnost zbog učestalosti. Umjesto toga, bolja je opcija pohvaliti konkretne stvari koje je dijete učinilo – bez obzira na ishod.

Zamijenite: „Oh, pa ti si zaista najbolji slikar! Obožavam kako predivno slikaš!“ sa: „Opa! To je tako šareno! Puno si vremena i truda uložio u ovaj crtež! Pomozi mi naći mjesto gdje ćemo ga objesiti tako da ga možemo često gledati!“

Jeste li primijetili razliku između ove dvije pohvale? Pohvaljeni su napori koje je dijete uložilo, bez da se ulazilo u veličanje njega kao osobe. Ono će iz ovoga izvući poruku koju ste mu željeli prenijeti „Sjajno radiš. Trudiš se i tvoji roditelji to primjećuju. Tako nastavi i to će biti prepoznato.“.

Ne dirigirajte mu sve u životu

Pustite dijete da bude svoje. Iako bi igranje i aktivnosti u kojima uči važne socijalne vještine trebali biti dobro raspoređeni, bitno je i da se dijete može izgubiti u istraživanjima i otkrivanju svoje mašte i kreativnosti. To su uglavnom tihi trenutci kada su djeca u svom svijetu i otkrivaju strasti koje ih čine jednostavno jedinstvenima. Usmjerite dijete prema interesima kojima se čini da prirodno gravitira.

Ne mora to biti nikakva organizirana aktivnost na koju ćete ga voditi tri puta tjedno u pet popodne. To može biti građenje kula u pijesku ili penjanje po drveću u obližnjem parkiću, bitno je samo da dijete istinski uživa. Važno je da ga roditelji podrže u ovakvim interesima, jer možda primijetite da odgajate budućeg arhitekta ili spasitelja.

Nemojte govoriti „Sve će biti u redu!“

I ovo zvuči potpuno suprotno od onoga kako su mnogi odgajani, zar ne? Iako u datom trenutku zvuči umirujuće, roditeljska figura koja uvijek govori da će sve biti u redu i nije toliko od pomoći. Istina je da roditelj ne može djetetu garantirati da će sve biti u redu, ali mu tom rečenicom ipak pokušava dati osjećaj sigurnosti i uvjeriti ga da će mu uvijek biti na raspolaganju.

Bolja zamjena jest: „Zaista je teška situacija kada se tvoj prijatelj ne želi igrati s tobom i žao mi je zbog toga. Razgovor o tome može ti pomoći da se bolje osjećaš!“. Cilj nije učiniti situaciju podnošljivom za dijete, nego ga naučiti kako se nositi sa svojim osjećajima i okolnostima koje mu teško padaju.

Nemojte govoriti „Zaboravi!“

Kada teške situacije nagrizaju samopouzdanje vašeg djeteta, govoreći mu da zaboravi ne činite ništa što bi mu pomoglo izgraditi i učvrstiti samopouzdanje. U takvim mu trenutcima pružite suosjećanje kroz: „Ovo je tako frustrirajuće za tebe.“ ili „Vidim da te je ovo jako rastužilo.“. Možete ga pitati „Što misliš da bi ti pomoglo da se osjećaš bolje?“ i ako dobijete odgovor, pomozite mu riješiti se loših osjećaja koji uništavaju njegovo samopouzdanje. Možda će to biti slušanje pjesama, možda će vas tražiti da mu nešto pročitate – svakako budite uz njega i pomozite mu prijeći preko teških osjećaja.

Nemojte govoriti „Život nije uvijek fer“

Iako je to istina, naučite dijete da je važno da se usredotoči na to da može birati kako razmišlja o okolnostima koje su ga zatekle. Umjesto da djetetu govorite kako život nije fer, radije se potrudite reći mu: „Strašno sam frustriran zbog toga što ti se dogodilo, ali iznaći ćemo način kako da se nosimo s tim zajedno!“. Kada vidi vaš optimizam, vjerojatno će i samo promijeniti gledište, a onda  možete zajedno doći do rješenja problema. Na taj način ćete, također, učiti dijete kako da se ubuduće nosi s teškim situacijama.

Ne olakšavajte sve djetetu

Izazovi i nedaće u kojima se nađe, pomažu mu razvijati mentalni sklop jer je prisiljeno istraživati alternativne opcije te učiti nove načine suočavanja sa stresom. Ako svaki put trčite izvući dijete iz potencijalne nevolje, onemogućavate ga da nauči razmišljati samo za sebe.

Ne težite perfekcionizmu

Neka dijete zna da su pogreške prihvatljiv alat za učenje. Dozvolite djetetu da vidi da i vi griješite i da je to u redu. Kada putem pogreške dođe do informacije da nešto ne funkcionira onako kako je ono to zamislilo, morat će se vratiti na početak i pokušati na drugi način. Možda će biti potrebno i nekoliko pokušaja da dođe do ispravnog načina, ali kada samo dođe do rješenja osjetit će samopouzdanje za ubuduće.