To nekim roditeljima nije nimalo lagan zadatak. Ukoliko i vi vodite bitku sa suzama i strahovima, donosimo nekoliko savjeta koji možda mogu pomoći.
Općenito uzevši, tranzicija od kinderbeta do vlastitog kreveta započinje u periodu od 18. do 30. mjeseca starosti, no kako se svako dijete razvija individualnim tempom, prilagodba može trajati nekoliko dana, ali i nekoliko tjedana. Evo nekoliko savjeta kako što bezbolnije provesti novi režim spavanja.
Odlučite kada je došlo vrijeme
Selidba djeteta iz kinderbeta ili iz vaše spavaće sobe u dječji krevetić, ovisi o nekoliko faktora, od kojih je možda najvažnija vaša procijena je li dovoljno zrelo da spava samo.
Osim toga, treba uzeti u obzir da djeca koju hranite noću možda još nisu spremna spavati u odvojenoj sobi. Hranjenje podrazumijeva odredenu noćnu ovisnost djeteta o majci, pa bi stres vjerojatno bio preveliki. Stvar otežava činjenica da djeca koja dugo spavaju kraj roditelja ili čak s roditeljima u krevetu, doživljavaju spavanje i noć kao udobno i sigurno njegovanje, pa će se nerado odvojiti od te privilegije. Ukoliko je dijete vec shvatilo vaš naum i opire se odvajanju, morat ćete pribjeci pomalo lukavim tehnikama.
Nova soba, poznata okolina
Nije na odmet da isprva u novoj dječjoj sobi koristite kinderbet i to na način da skinete jednu zaštitnu ogradicu. Osim što je kinderbet nizak, gotovo na podu, dijete će kad otvori oči imati osjećaj da je u poznatom krevetiću, sa starim jastučićima i poznatim plišanim prijateljima, pa će šok možda biti manji. No, buđenje je manji problem.
Najveći problem je odlazak na spavanje. Teško ćete prevariti dijete i uspjeti ga smiriti ako zna da je vrijeme za spavanje, a ono nije u poznatoj sobi, između mame i tate ili u svom krevetiću pokraj njih.
Stoga je važno uspostaviti i objasniti djetetu pravilo da će od sada spavati u vlastitoj sobi i krevetu i biti u tome dosljedan. Neki roditelji kažu da pomaže kada od svega napravite ceremoniju uz svečano proglašenje: "Sada kada si već veliki dečko/curica koji ide čak u vrtić, trebaš spavati u svom krevetiću kao svi veliki dečki/curice". Kako bi proslavili taj veliki dan, dozvolite djetetu da samo odabere igračke i stvari koje će spavati s njime.
Tajna je u tome da odlazak na spavanje učinite privlačnim momentom koji je elaboracija djetetove neovisnosti i kojoj će se dijete veseliti kao posebnom trenutku u danu. Nakon što će samo pripremiti krevetić i samo odabrati plišane prijatelje kao noćno društvo, uvedite u ceremoniju spavanja i neku posebnu rutinu. Kod nekih će paliti čitanje priče, kod drugih pjevanje uspavanke, molitva, pričanje o proteklom danu, slušanje tihe glazbe i čavrljanje ili pak specijalni veeeliki zagrljaj, škakljanje, maženje i poljubac za laku noć.
Najvažnije je da dijete smirite i stvorite okolinu u kojoj ga ništa drugo neće privlačiti osim vašeg lica i glasa.
Ukoliko je to nemoguće, pa dijete plače i cendra svaki put kada odete iz sobe, pokušajte ne popustiti. Kada počnete popuštati, izgubili ste bitku. Dijete mora znati da s ritualom završava dan i da je vrijeme za spavanje i da se nećete svakih pet minuta vraćati u njegovu sobu. Ako vas mališan doprati u sobu, zamolite ga da se vrati na spavanje ili pak ga otpratite natrag u njegov krevet. Nemojte burno reagirati niti tome pridavati preveliku pažnju, samo mirno i tiho recite "Dogovorili smo se da ćeš spavati u svojoj sobi".
Ukoliko budete dosljedni i zadržite strpljenje, dijete će se za nekoliko noći priviknuti na to da su se pravila spavanja promijenila, da je sigurno i da mu se ništa loše neće dogoditi.
(JK)