Predškolci se igraju na isti način kao što znanstvenici rade na svojim otkrićima i tezama, pokazalo je istraživanje na Sveučilištu Stanford. Mali genijalci u dobi od 4 i 5 godina igrama pristupaju metodično. Drugim riječima, u našoj je prirodi da svijet otkrivamo na čudesne načine, da ga preispitujemo, snalazimo se u novim situacijama i stvaramo nove vrijednosti.

Znanstvenici su djeci dali posebno dizajniranu igračku na kojoj se palilo svijetlo ili je svirala muzika, ali samo kada su u nju bile postavljene kuglice na određeni način. Kada djeca nisu znala kamo bi stavila kuglice koje aktiviraju igračku, pristupali su metodi poznatoj kao “dvosmislen dokaz” – testirali su svaku varijablu naizmjence i zasebno.


Laura Schulz, profesorica koja je sudjelovala u istraživanju taj je postupak opisala uz pomoć metafore s ključevima: “Kada pokušavamo otključati vrata i ne uspijevamo, najčešće mijenjamo položaj ključa ili mijenjamo sam ključ i pokušavamo s drugim, ali ne radimo oboje istovremeno”.


Bez obzira na upute koje su dobili i na činjenicu da im je rečeno kako postaviti kuglice, djeca su svejedno testirala dvije mogućnosti, odnosno sve varijable zasebno, čime su pokazala dovitljivost koja je slična principima u znanosti. 


Istraživanje nije pokazalo jesu li djeca razumjela važnost izoliranja varijabli u zasebna testiranja ili su to zaključila tijekom samog eksperimenta. Kako bilo, rezultati su nedvosmisleno povezali znanstvena ispitivanja s dječjom igrom, koji očito imaju puno dodirnih točaka.


Sljedeći put kada vaš mališan pobaca kockice u bubanj perilice za rublje, nemojte ga grditi i imajte na umu da se radi o znanstvenoj metodi.