Kad se djeca susreću s pisanom riječi preko slikovnica ili natpisa u okolini, ona počinju razvijati važne pojmove pismenosti. Djeca koja još ne razumiju vezu između izgovorenog i napisanog mogu biti zbunjena ako im kažete da napišu ono što su rekla. Međutim, ako im damo mogućnost da puno puta izgovorenu riječ vide napisanu, ubrzo će shvatiti vezu između izgovorenih i napisanih riječi. Naučit će da ono što je napisano uvijek znači isto, neovisno o tome tko to pročita.

Kad su okružena pisanom riječi, sama prirodno počnu pisati, kao i govoriti. Tempo razvoja pismenosti razlikuje se od djeteta do djeteta, ali faze u pismenosti imaju predvidiv redoslijed.

Prva faza – šaranje

Ova faza može se nazvati i djetetovim prvim pokušajem pisanja.  Šaranje kojim dijete “piše” slično je fazi šaranja u likovnom izražavanju. Može se usporediti s brbljanjem u razvoju govora koje omogućuje djeci da eksperimentiraju s vizualnim izgledom pisanja.

Druga faza – linijsko/repetitivno crtanje

Ova faza nerijetko se zove i “osobni rukopis.” Na ovom stupnju, dječje šaranje postaje čišće i počinje sve više sličiti standardnom pisanju. Kao i u slučaju šaranja, ovu fazu razvoja pisanja može se usporediti s procesom ranog poboljšanja govora. Kako djeca napreduju u usvajanju govora, tako postupno izbacuju glasove koji nisu prisutni u materinskom jeziku i zadržavaju samo one koji su prisutni u njemu. Jednostavnije rečeno, dok djeca postaju svjesna kako pisanje zapravo izgleda, poboljšavaju vlastite pokušaje pisanja.

Treća faza – oblici slični slovima

U ovoj fazi dječje pisanje vrlo je slično pravim slovima. U približavanju sljedeće faze pisanja, već se mogu uočiti ispremiješana slova i oblici slični slovima.

Četvrta faza – slova i početne veze između riječi i simbola

Djeca počinju reproducirati slova i često koriste samo jedno slovo za predstavljanje cijele riječi. Sva slova još neće biti pravilno napisana, ali će možda biti iskazana veza “jedan-prema-jedan” između broja napisanih slova i broja riječi koje su tim slovima predstavljene. To se može usporediti s ranom fazom razvoja govora kad dijete jednom riječju izražava cijelu misao, primjerice, “Jabuka” umjesto “Želim jesti jabuku.” U ovoj fazi dijete pokazuje jasniju namjeru da slovima prikaže određene riječi.

Peta faza –  vlastiti rukopis

Kad djeca dođu u ovu fazu pisanja, jasno pokazuju da su uspostavili neke veze između glasova i slova. Prvi glasovi koje djeca obično predstavljaju su suglasnici s početka riječi. Kasnije dodaju još više suglasnika, a na kraju i samoglasnike. Moguće je da neke glasove predstave krivim slovima, ali u ovoj fazi pokazuju zavidnu količinu znanja o strukturi riječi.

Šesta faza – vlastiti rukopis

Naposljetku, djeca ipak shvate da riječi imaju određeni raspored slova. Čak i predškolska djeca mogu zapamtiti poredak slova u nekim riječima vezanim uz obitelj, npr. tata, mama, pas ili imena članova obitelji. Ako imaju puno toga za reći, djeca se mogu vratiti na raniju fazu pisanja. Na kraju krajeva, “osobni rukopis” mnogo je brži nego pravo pisanje slova ili riječi.

Okruženje u kojem se dijete nalazi, materijali koji su mu dostupni te relevantni uzori, svakako omogućuju brži napredak u svladavanju vještine pisanja.