Agresivno ponašanje je ponašanje koje može biti upućeno prema vršnjacima, odraslima, nečijim stvarima i ono može varirati s obzirom na dob djeteta. Mala djeca obično udaraju, grabe igračke i nazivaju druge ružnim imenima. U usporedbi sa starijom djecom, češće ispoljavaju kratke agresivne epizode. Starija su djeca pak domišljatija i koriste indirektna značenja agresije kao što su zastrašivanje ili prijetnje. Iako nije neobično da mala djeca iskazuju agresivno ponašanje, ne možemo to smatrati prihvatljivim. Od najranije dobi, djecu treba učiti da je takvo ponašanje nedopustivo.

“Jako je važno da odrasli nikada i ni na koji način ne podržavaju agresivno ponašanje. A to znači i da odrasle osobe ne smiju biti agresivne prema djetetu”, ističe Tea Knežević, mag. psih. i certificirani terapeut igrom iz Centra Proventus te napominje da se agresivnost može djelomično pripisati genetskim čimbenicima, ali u velikoj mjeri dijete agresivno ponašanje uči.

Razlikujte agresiju od sukoba

Roditelji često miješaju sukob i agresiju, a to dvoje nije isto. Naime, do sukoba dolazi zbog različitosti ili zbog neslaganja s drugima. Sukobi mogu, a i ne moraju uključivati agresiju. Do treće godine djevojčice i dječaci upadaju u sukobe podjednako, a od treće do četvrte godine dječaci se češće sukobljavaju od djevojčica. Sukobi imaju i svoju pozitivnu stranu jer pružaju djeci mogućnost da razviju vještine nenasilnog rješavanja sukoba, što je vrlo važno za život u odrasloj dobi.

“Kako bi roditelji razlikovali agresivno pošanje od onoga koje je prihvatljivo moraju procijeniti šteti li dijete svojim ponašanjem sebi, drugoj djeci ili odraslima, ugrožava li sebe i ostale te uništava li prostor i materijalne stvari”, ističe Tea Knežević, magistra psihologije te nadodaje da se djeca uglavnom agresivno ponašaju u neizvjesnim i frustrirajućim situacijama kako bi smanjili unutrašnju napetost jer ne znaju na koji drugi način bi se mogli sami smiriti ili utješiti.

Budite oprezni u formiranju stavova

Obiteljske okolnosti iz najranije djetetove dobi vrlo su važne i već prema tome može se predvidjeti koje će dijete postati nasilnik (ili žrtva i nasilnik u jednome). Istraživanje provedeno među petogodišnjim dječacima pokazalo je da su oni koji u obitelji doživljavaju više neprijateljstva, zlostavljanja i kažnjavanja tijekom predškolskog razdoblja, agresivni prema drugima, ali i žrtve agresije. Stoga budite oprezni u formiranju obiteljskih stavova, a pazite i na sve što vas okružuje.

“Postavljanje granica jako je važan dio odgoja djetete. Granice nisu kazna i trebale bi biti izražene čvrsto, ali smireno i kao stvar činjenice”, napominje magistra Knežević te dodaje da će se dijete takvim pristupom lakše naučiti nositi s raznim emocijama i situacijama.

Nije lako biti roditelj djeteta koji se ponaša nasilnički, osobito ako ne vidite razlog za takvo ponašanje, no bez obzira na sve, nemojte se ljutiti na dijete i kažnjavati ga. Ako to radite, dajete mu uzor nasilničkog ponašanja. Pripazite da dijete ne naziva drugu djecu pogrdnim imenima ili da ih ne zastrašuje ili uznemirava. Predložite djetetu da nešto lijepo kaže ili učini onome koga je povrijedilo i ne zaboravite pohvaliti dijete kad je ljubazno te kad se ispriča za nešto što je loše učinilo.