Dojenje je za svaku majku i dijete najprirodnija i jedna od najljepših stvari na svijetu. Većina majki po izlasku iz bolnice sa svojom bebicom naići će na nekoliko „prepreka“ kada je o dojenju riječ, a obično se radi o osjećaju boli i nelagode koji će s vremenom nestati, a dojenje će krenuti „kao od šale“.

Međutim, postoje i majke koje na ovom polju znaju iskusiti i malo veće probleme. Bilo da je bol i nelagoda prejaka ili bebica jednostavno odbija hranjenje – sve su to stvari koje itekako mogu poljuljati samopouzdanje mlade majke, pogotovo ako je riječ o prvom djetetu te se do tog trenutka nisu imale priliku susresti s ovim poteškoćama. Iako nekim majkama jednostavno treba više vremena da sve krene „kao po špagi“, to razdoblje često je iznimno stresno i psihički utječe na svaku ženu. Mogu se javiti razmišljanja poput toga da nije sposobna biti majka, te da je iznevjerila svoje dijete. U takvim trenucima važno je da žena može potražiti stabilan oslonac u ljudima kojima je svakodnevno okružena, koji će joj malim gestama i izjavama dati do znanja kako daje sve od sebe i da će na kraju sve biti baš onako kako treba.

Priznanje za uloženi napor

Samo zato što je dojenje prirodna stvar, ne znači automatski da je i jednostavna. Velik broj naizgled nebitnih stvari ponekad čine dojenje pravim izazovom za mladu majku. Veliku ulogu, za početak, igra fizičko stanje majke – ako postoje neki zdravstveni problemi, oni će sada djelovati kao kočnica i priječiti savršeno normalan čin dojenja. Psihičko stanje u ovom procesu također nije zanemarivo. Mnoge majke nakon početnih neuspjeha počnu gubiti nadu i sve su uvjerenije kako s njima nešto nije u redu.

Upravo zato partner, obitelj ili pak najbolja prijateljica koja je već iskusila čari majčinstva trebaju u svakom trenutku biti tu za nju. Važno je da ne krije kako je riječ o procesu koji zna biti težak i naporan. S druge strane, svaka majka u tim trenucima treba potporu i nekoga tko će joj otvoreno reći  kako zna da radi odličan „posao“ i daje sve od sebe. Svaki put kad svog mališana uzme u ruke u još jednom pokušaju dojenja, potreban je netko tko će pohvaliti njen trud i napomeniti kako će, uz količinu truda koji ulaže, već kroz koji  dan sve krenuti onako kako bi i trebalo. A često se upravo to jednostavno i dogodi.

Ne podcjenjujte bol

Svaka osoba različito reagira na bol i neugodne podražaje. Neki od nas imaju veći prag tolerancije na bol, neki manji te je riječ o zaista subjektivnom osjećaju. Stoga kada žena pri pokušaju dojenja otvoreno kaže kako osjeća bol koja nije izdrživa, takvu izjavu ne bi trebalo podcjenjivati i smatrati tek pretjerivanjem.

Nema smisla u tim trenucima ženi napominjati kako dojenje jednostavno zna biti bolno, te da se koncentrira na nešto drugo i bol koju osjeća jednostavno ignorira – to zna i ona sama. Bolji pristup je reći kako vjerujete da boli i da ne možete ni zamisliti kroz što prolazi. Također se treba pobrinuti da se ženi u tim trenucima osigura udobnost, pa se dobro ponuditi da joj namjestite jastuk ispod leđa i slično. Sve s ciljem da joj se i psihički olakša ono kroz što prolazi, a to često zna rezultirati osjećajem da je podbacila.

Kada potražiti profesionalnu pomoć?

Uz sve napore koje majka ulaže u dojenje svoje bebice, ponekad se čini kako se pozitivan pomak jednostavno ne ostvaruje. Kada takvo stanje potraje dulje vrijeme, mnoge žene uvjerene su kako  s njima nešto nije u redu, te ne mogu svom mališanu pružiti najprirodniju stvar na svijetu. Na ovakve misli ponekad niti sav napor ljudi kojima je svakodnevno okružena ne mogu utjecati, a sve može rezultirati depresijom.

Kada se pojave prvi znakovi ovakvog stanja, na osobama iz njezine neposredne okoline je da pokušaju predložiti profesionalnu pomoć u obliku psihologa s kojim će žena moći razgovarati o svojim poteškoćama, ali i strahovima. Ponekad pomažu i razgovori s ženama koje su identičnu stvar prošle ili ju trenutno prolaze. Mnoge udruge organiziraju i sastanke mladih majki koje se suočavaju s ovakvim poteškoćama, te je upravo to dobra polazišna točka. Kroz razgovor s drugim majkama svaka žena će prije ili kasnije uvidjeti da postoje i drugi koji prolaze kroz isto to, te da nije riječ o pojavi koja je karakteristična samo za nju. Upravo susret s nekime tko zna sve njene strahove jer ih je i sam iskusio, često je dobra polazišna točka za daljnje pokušaje i motivaciju, te ono najvažnije – podizanje samopouzdanja.