Da vam je netko 2008. godine rekao “Pa pričekaj još dvije-tri godine prije nego ćeš imati dijete da se situacija malo popravi”, jako bi vas zeznuo. Naime, ni šest godina nakon početka gospodarske krize nema nikakvih znakova da će ona nestati i da će doći neka ekonomski bolja vremena. Gospodarska kriza sve nas je na neki način pogodila, bez obzira kolika primanja imali. Snižene su nam plaće, istovremeno je sve poskupjelo, režije, hrana, gorivo. Opterećeni smo kreditima čije kamate svako toliko rastu. Ako netko i ima neku ušteđevinu, jednostavno je ne dira i drži je u banci za slučaj da stvari krenu prema još gorem.

U financijski teškim vremenima, teško se odlučujemo za velike životne promjene i pothvate. Ne samo na pothvate koji traže ulaganja i novac, već i na odluke osobne prirode koje bi mogle poljuljati “status quo” situaciju.

Jedna od velikih životnih odluka svakako je rađanje i podizanje djeteta, a osim što je veliki izazov koji sve mijenja u životima roditelja, imati dijete popriličan je i izdatak. Trebamo li čekati neka bolja vremena kako bi imali dijete ili vremena nikada neće biti puno bolja i ne treba se oslanjati na vanjske faktore već na unutarnju želju i instinkt?

Čak i finakcijski stručnjaci reći će – ako odlučimo čekati s djetetom do trenutka kada ćemo si ga moći priuštiti, nećemo ga zapravo nikada imati.

Činjenica je da dijete znači brigu za novi ljudski život koji će jako dugo ovisiti samo o nama, no od imanja puno novaca i materijalnih stvari, mnogo je važnije biti odgovoran, racionalan i mudar.

Što to znači?

Prije svega, djeca uopće ne moraju puno koštati i neće nas financijski uništiti kao što to tvrde neki pojedinci i mediji. Najveći financijski izdaci obično su u prvoj godini bebina života. Sve počinje s prenatalnom njegom majke (vitamini, troškovi pretraga, bolja prehrana, posebna odjeća), a s dolaskom bebe treba nešto više novaca zbog brzopotrošnih proizvoda za njegu i nužne opreme. Nakon prvog rođendana postoji niz načina da se dijete odgaja u zdravom i sigurnom okruženju bez puno novaca ili astronomski visokih izdataka. U dobi do polaska u školu najveći izdatak su jaslice ili vrtić, a nakon polaska u školu udžbenici, vannastavne aktivnosti i računalna oprema.

No, kao što mnogi roditelji mogu potvrditi, ako smo voljni prevagu staviti na ljubav, pažnju i brigu više nego na materijalne stvari, vrlo ćemo se brzo snaći i oko svih ostalih izazova.

Samo za primjer, gospodarska kriza ponovno je oživjela jednu dobru, staru i lijepu naviku razmjene stvari za bebe i djecu. Mladi i novopečeni roditelji međusobno razmjenjuju odjeću, cipelice, opremu, namještaj, kolica, bicikliće, udžbenike i druge potrepštine baš kao što se to radilo nekad. Osim razmjene, na raspolaganju je niz buvljaka, second hand trgovina, sajmova i samoorganiziranih prodajnih akcija na kojima se gotovo nekorištene stvari mogu pronaći po izuzetno povoljnim cijenama.

Osim razmjene, stručnjaci za osobne financije imaju još nekoliko savjeta za buduće roditelje:

Trebamo vs. želimo
Već od trenutka kada beba stigne u dom, on je pretrpan raznim sitnicama, igračkicama, pomagalima od kojih veliki broj beba nikada neće trebati, koje će prerasti za tjedan dana ili ih nikada neće ni taknuti. Imati bebu jako je uzbudljivo i nitko ne želi štedjeti na najvećoj sreći u životu, ali bilo bi bolje taj novac štedjeti za neke buduće puno važnije izdatke. Bebi je ionako najvažnije da se njome bavimo, da je interakcijom stimuliramo, jer ona neće znati da joj nešto od igračaka ili opreme fali. Isto vrijedi i za sve druge periode života. Djetetu puno možemo pružiti i s malo novaca.

Imati na umu nepredviđene troškove
S dolaskom bebe neka osnovna oprema je nužna, a tu prije svega spadaju kinderbet s madracem, autosjedalica i kolica. Manje nužni su krevetić za prematanje, nosiljka za bebe i stolica za hranjenje, jer beba se može prematati na običnom krevetu, nositi kao što su nas nosili – na rukama i s počecima dohrane hraniti u kolicima, u maminu krilu ili uz pomoć još jedne osobe, kako su nekad hranili nas. Osim spomenute opreme, beba će trebati odjeću, dekice, pelene (jednokratne ili platnene), bočice, dude i kozmetiku za njegu koju se također može svesti na najosnovnije, jer bebu je zapravo najbolje prati običnom vodicom i mazati jednom prirodnom kremicom koja odgovara njezinoj koži. U troškove treba svakako ubrojiti adaptiranu hranu ukoliko beba nije dojena.
Sve navedeno nalazi se na popisu osnovnih potrepština, no na umu treba imati i niz nepredviđenih troškova. U tu skupinu prije svega spadaju lijekovi i druge medicinske potrepštine u slučaju bolesti. Nadalje tu su odjevni dodaci na koje možda nismo mislili (npr. kombinezon ili skafander za zimske dane), dodatna oprema i pomagala (npr. kahlica, zaštite za utičnice i oštre rubove…)
Računati moramo i na povećanje režija jer će se svakako više grijati i trošiti više struje i vode (posebno zbog pranja rublja).
Nadalje, doći će vrijeme kada beba više neće spavati u roditeljskoj sobi, pa će trebati namjestiti dječju sobu. A izdatak na koji mnogi zaborave su popravci i renoviranja u domu (radi pošaranih zidova, prolijanih sokova po trosjedima i sličnih nezgodica).

Voditi zapisnik
Kada u dom stigne beba mnoge se stvari kupuju i plaćaju “u hodu”. Bez obzira koliko nam pažnja bila usmjerena na bebicu i koliko bili u gužvi s vremenom, trebalo bi zapisivati u jednu bilježnicu apsolutno svaki i najmanji trošak. Ako nas stisne minus na računu, jedino ćemo tako znati na što smo trošili, koje troškove možemo smanjiti u narednim mjesecima i kako sljedeći put postupiti racionalnije. Na internetu postoji i niz kalkulatora pomoću kojih se mogu izračunati troškovi za naredno razdoblje kako bi lakše planirali, a postoje i razni programi za vođenje osobnih financija. Naše kućanstvo je poput male tvrtke u kojoj je nužno planiranje financija. Iako mnogi kažu da bi za svoje dijete sve dali i da neće gledati na novac, vrlo je važno upravo zbog dobrobiti tog djeteta i radi njegove sigurne budućnosti imati uvid u prihode i troškove. To je dio odgovornosti koju imamo prema svom djetetu.

I na kraju, imati dijete ima i nema veze s novcem. Suludo bi bilo reći da djeca ne koštaju, ali isto tako oni koji su se upustili u avanturu roditeljstva reći će – vrijedi svake lipe!