Skidanje pelena je izazov kako za dijete tako i za same roditelje, a nerijetko zbog toga cijela obitelj zna prolaziti kroz vrlo stresno razdoblje. Na adresu naše redakcije dolaze pitanja upućena našim stručnim suradnicima, a tiču se specifičnih problema kad je u pitanju odvikavanje djeteta od pelena. Svakodnevno nam se obraćaju mame, tate, bake i djedovi čija djeca i unuci, primjerice bez problema piške u kahlicu ili odlaze na wc, ali kada dođe red na veliku nuždu, nastaju problemi jer se najčešće pokakaju u gaćice. Roditelji nerijetko imaju problema i sa odgajateljima u vrtiću koji inzistiraju da djeca nose pelenu bez obzira na to što je dijete u procesu odvikavanja ili je već odbacilo pelenu.

Dijete još uvijek vrši veliku nuždu u gaćice

Kako bi pokušali pomoći roditeljima, okupili smo stručnjake koji će nam objasniti potencijalne razloge zbog kojih se djeci događaju navedeni problemčići. Vrlo često problem regulacije stolice vezan je uz emocionalni razvoj djeteta. Stručnjaci savjetuju da bi se roditelji, za početak, trebali zapitati je li došlo do nekih velikih ili malih promjena u obitelji i bliskoj okolini (preseljenje, rastava, gubitak bliskog člana u obitelji, svađe među članovima obitelji, dolazak prinove, preseljenje u svoju sobu, promjena tete u vrtiću, polazak u vrtić i sl. “To su pitanja koja mogu služiti kao putokaz u djetetov unutarnji svijet”, ističe Jelena Borić, magistra psihologije.

Isto tako, važno je znati da vršenje nužde u gaćice nije pod djetetovom svjesnom kontrolom. U svakom slučaju najbitnije je ne posramljivati dijete kada mu se to dogodi, ističu psiholozi. Djetetu samo treba dati do znanja da nije strašno to što se dogodilo te ga uputiti da se presvuče.

“Pokušajte biti svjesni svake rečenice koju ćete izgovarati u tom razgovoru, budite vrlo oprezni da ne pošaljete niti jednu otvorenu ili skrivenu kritiku ili prijetnju. Time ćete maknuti dodatan fokus na neugodne emocije kada mu se to dogodi”, ističe magistra psihologije Borić. Možete se upustiti i u aktivnosti u kojima uživa i koje ga opuštaju. Promjena fokusa na situacije u kojima se cijela obitelj osjeća dobro postepeno će mu pomoći u uspostavi regulacije nad stolicom, objašnjava nam dipl. psihologinja Borić.

“Ako dijete doživi neku neugodnu situaciju dok obavlja nuždu na wc-u (primjerice posklizne se i preplaši da će upasti u školjku), može taj neugodan događaj povezati s obavljanjem nužde i wc-om i početi izbjegavati vršenje nužde na wc-u. Moguće je i da djeca koja su osjetljiva na mirise i imaju izraženiju potrebu da sve oko njih bude čisto, teže prihvaćaju obavljanje velike nužde na tuti ili wc-u jer im to djeluje manje čisto i jače se osjeća miris nego u peleni, smatra Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener.

Odgajatelji u vrtiću vratili dijete natrag u pelenu

Javljaju nam se i roditelji čija su se djeca odviknula od pelena, ali odgajatelji u vrtiću,  “vratili” su ih natrag u pelene jer je mališanima ponekad znalo “pobjeći” u gaćice. To je problem od kojeg također ne treba zatvarati oči i odmah ga se treba rješavati.

“Ono što Vi možete učiniti, jest razgovarati sa odgajateljima, reći da ne želite da mu stavljaju pelenu. Naglasite da se može sam presvući i da ćete mu Vi pripremiti robu ukoliko će biti potrebno”, smatra Tatjana Djurković, dipl psiholog i certificirani terapeut igrom.  Stručnjaci smatraju da dijete koje je usvojilo u nekom trenutku određenu kontrolu nad fiziološkim potrebama, ne smije nositi pelene iz komocije odraslih (izuzev ozbiljnih zdravstvenih problema).

“Zahtijevajte da se adekvatno odnose prema vašem djetetu. On boravi određeno značajno vrijeme s njima. Odgoj mora biti adekvatan na svim aspektima (poticanje fizičkog, socioemocionalnog i spoznajnog razvoja)”, ističe psihologinja Djurković. Ukoliko se problem s odgajateljima ne riješi, trebalo bi razgovarati o problemu i sa pedagogom i/ili psihologom vrtića.