Mnogo je toga što djeca od 19 mjeseci ne znaju, ali učiti nove riječi pomoću već poznatih riječi nije jedna od tih stvari. Novo istraživanje sa Sveučilišta Northwestern pokazalo je da prije nego počnu govoriti u rečenicama, djeca obraćaju pozornost na načine korištenja nepoznatih riječi u govoru, te ih na taj način razumijevaju i usvajaju.

Primjerice, ako povedete dijete u ZOO i kažete mu: „Ovo je gorila“, dok mu prstom pokazujete gorilu u kavezu,  dijete ne mora točno shvatiti na što mislite. No, ako mu kažete: „Pogledaj! Gorila jede!“, dijete će iskoristiti riječ koju već poznaje – jesti – da bi zaključilo da se riječ „gorila“ odnosi na životinju (a ne primjerice, ljuljačku ili bananu u kavezu).

Sličan pristup su znanstvenici koristili i u ovome istraživanju. Prvo su djeci od 15 i 19 mjeseci na velikom ekranu pokazali slike koje su uključivale jednu životinju i jedan neživi objekt. Nakon toga, slika s ekrana bi nestala, a djeca su slušala razgovor koji je uključivao neku novu izmišljenu riječ (npr., „blik“). Na kraju, slika se ponovno pojavila na ekranu, a djeci bi se reklo „Pogledaj blik.“

Nakon što su čuli tu novu riječ u razgovoru, djeca koja su slušala korisne rečenice poput „Blik jede“ gledala su značajno više na životinju na slici, umjesto na predmet. S druge strane, ako su čuli novu riječ u sklopu neodređene rečenice poput „Pogledaj, tamo je blik“, djeca se nisu fokusirala na životinju sa slike jer takva rečenica daje malo informacija, pa se blik može odnositi na bilo što sa slike.

Iako često roditelji misle da djeca uče nove pojmove „školski“ – uzmemo čašu, pokažemo djetetu čašu i izgovaramo riječ „čaša“, činjenica je da djeca svakodnevno uče iz mnogo kompleksnijih situacija. „Zadivljujuće je ustvari koliko tako mala djeca nauče samo slušajući razgovor odraslih“, rekla je Sandra Waxman, jedna od autorica studije.