Prekomjerno hranjenje "programira" bebin metabolizam za pretilost u odrasloj dobi?

Bebe mogu započeti svoj put prema pretilosti prije ili ubrzo nakon rođenja, tvrdi nova knjiga u kojoj autori sugeriraju da prekomjerno hranjenje u prvim tjednima i mjesecima života može trajno reprogramirati metabolizam za pretilost u odrasloj dobi

Beba_pije_Pixabay

Bebe mogu započeti svoj put prema pretilosti prije ili ubrzo nakon rođenja, tvrdi nova knjiga u kojoj autori sugeriraju da prekomjerno hranjenje u prvim tjednima i mjesecima života može trajno reprogramirati metabolizam za pretilost u odrasloj dobi. Cilj knjige je ukazati na potrebu rane intervencije kako bi se spriječio problem pretilosti i prekomjerne težine kod novih generacija. Knjiga nosi naziv Fetal and Early Postnatal Programming and its Influence on Adult Health. Autori su Mulchand Patel, profesor biokemije na Sveučilištu u Buffalu i Jens Høiriis Nielsen, profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu. Oboje su karijeru posvetili istraživanjima kako postnatalna prehrana utječe na zdravlje osobe u odrasloj dobi.

Niz godina radili su istrživanja na životinjama i proučavali njihov metabolizam.

"Naše istraživanje na životinjama pokazalo je da preopterećenje ili povećani unos kalorija izdvojenih iz ugljikohidrata u postnatalnom razdoblju može reprogramirati metabolizam, stvarajući negativne zdravstvene ishode kasnije u životu. Rezultati studija na štakorima pokazala su i da se biokemijski procesi koji su odgovorni za metaboličko programiranje tijekom razdoblja sisanja, ne mogu poništiti ili preokrenuti umjerenim kalorijskim unosom u kasnijoj dobi", kazao je prof. Patel.

Neki od postupaka hranjenja kod ljudi u dojenačkoj dobi, kao što je hranjenje djece s formulom mlijeka bez ograničenja (moguće prekomjerno hranjenje) i uvođenje kašaste hrane koja je tipično ugljikohidratna (obično žitarice i voće), također može dovesti do takvog metaboličkog programiranja.

Postoje dokazi da fetalni i rani postnatalni nutritivni doživljaji mogu imati dugotrajne učinke, pa čak i rezultirati epigenetskim modifikacijama koje utječu na promjene u DNK, odnosno na osobu i njezin razvoj, ali i na buduće generacije.

Jedna od poanta ove knjige je poticanje majki na dojenje.

"Povoljni učinci dojenja na smanjenje pretilosti u dječjoj dobi, kao i utjecaj ranih prehrambenih intervencija na mikrobiom crijeva, sve se više prepoznaju", kaže Patel. Dok dojenje poboljšava dugoročno zdravlje pojedinca, izmijenjeni aspekti fetalnog i ranog postnatalnog prehrambenog iskustva (hranjenje adaptiranim mlijekom) imaju više negativnih posljedica među kojima su pretilost, dijabetes tip 2 i drugi metabolički poremećaji.