Uglavnom se razboli pa nikako da ide u jaslice redovno, nego stalno na prekide. Čak je i bilo dosta solidno, osim malo plača kad je ostavim teti. Sad sam je konačno odlučio ostaviti da spava, ali to je jako loše prihvatila. Dvaput sam je ostavio i nije htjela zaspati u vrtiću i jako je plakala, a inače uvjek spava popodne. Čak je i doma bila jako ljuta i nije se dala u krevetić iz ruku, a inače stalno spava u njemu. Moje je pitanje: Da li da je i dalje ostavljam u jaslicama iako plače i ne želi tamo spavati i je li to normalna rekacija? Joka
Dragi tata,
To je najnormalnija reakcija u fazi adaptacije na jaslice. Period prilagodbe na vrtić potreban je zbog separacijske anksioznosti koja je sasvim normalna, uobičajena i poželjna pojava. Poželjna stoga jer nam ukazuje da dijete prolazi normalne razvojne faze bez odstupanja. Često se događa da dijete plače dok roditelj odlazi, a onda se, za samo 5 minuta, smiri i zadovoljno se igra. Kada roditelj dođe po njega, dijete se može ponovno uzrujati i početi plakati jer se sjetio da je bio "ostavljen". Takvim reakcijama, dijete ne manipulira s vama – već je to normalno dječje ponašanje. Na taj način, ono vam govori da mu se još uvijek ne sviđa u potpunosti kada niste prisutni, ali uči nositi se s tim.
Period adaptacije kod vaše kćerkice najvjerojatnije je produžen zbog stalnog izbivanja (zbog bolesti) i što je tek sada ostala na spavanju, što za nju predstavlja veliki problem i šok (kako ste je sada ostavili?).
Stoga predlažem samo puno strpljenja, razumijevanja, upornosti. Ako vaš stav bude da su jaslice super za nju i da nije nikakav problem što malo plače, taj će stav ubrzo prijeći i na nju.
Ujutro kada idete možete se vi veseliti jaslicama i pitati ju tko će danas biti tamo. Možete nabrajati imena ostale djece iz grupe, primjerice „Hajdemo vidjeti je li Jan danas u jaslicama?. Na taj način i nju ćete dovesti u stanje znatiželje što će joj olakšati adaptaciju.
Nakon nekog vremena stvari će se stabilizirati i ona će sasvim u redu odlaziti na spavanje i u jaslicama.
Što možete još učiniti da separacijska anksioznost kraće traje? • igrajte se skrivača u poznatom okruženju – potrudite se da vas je lako pronaći, dijete će tako lakše naučiti da ćete se uvijek vratiti • neka dijete uvijek bude naspavano i sito kada ga ostavljate u nepoznatom okruženju • razvijte ritual pozdravljanja – rituali zbog svojih ponavljanja mogu olakšati djetetu razdvajanje jer baš kao što se rituali ponavljaju, tako se ponavlja i vaše vraćanje po njega; imajte na umu da to bude kratak pozdrav • otiđite bez mnogo priče oko toga – recite mu da će on ostati u vrtiću i da ćete se vratiti po njega nakon (ručka, spavanja..) i onda otiđite bez zastajkivanja i okretanja • razgovarajte s djetetom kod kuće što će raditi dok vas nema; ukratko mu opišite dan; govorite mu o tetama koje će ga čuvati, da će mu dati piti kada je žedan i jesti kada će biti vrijeme za to • trudite se imati uvijek isti ritam tokom dana kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi • ako se dogodi da jedan dan nećete doći u isto vrijeme kao i sve ostale dane, obavezno javite odgajateljicama da ćete zakasnite i zamolite ih da to prenesu vašem djetetu • pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća, primjerice "Znam da želiš da ostanem. I ja bi voljela da mogu ostati, ali moram ići na posao." • čitajte mu priče o razdvajanju; razgovarajte o liku iz priče i što bi on učinio u djetetovoj situaciji • ponekad djeca kada su tokom dana u vrtiću, žele ostati duže budnim i odbijaju ići na spavanje – dajte im malo više vremena da provedu s vama • kada se vratite, dajte vrlo jasno na znanje djetetu da ste sretni što ga ponovno vidite; nemojte ga nikada kritizirati ili opominjati čim se vratite po dijete pred svom ostalom djecom i pred odgajateljem bez obzira što vam je odgajatelj rekao da je dijete učinilo tijekom dana. O takvim stvarima, razgovarajte kada dođete doma na samo s njim. U suprotnom se može pojačati strah od odvajanja kod djeteta.
Srdačno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus