On nam je prvo dijete i mislim da to sve objašnjava. Da pređem na stvar - kad smo doma on je super, sam se zaigra, poslušan je i sve, ali kad smo kod nekog u gostima, kod bake ili u igraonici i ako mu se nešto ne dozvoli, prekine ga se u igri ili na odlasku ako ga pokušavam staviti u kolica, on počne vrištati na sav glas i bacati se na pod, ništa ga ne može smiriti i odvratiti mu pozornost, osim ako mu dozvolim to što on hoće. Ne mogu mu uvijek dozvoliti sve i kad sam uporna i pustim da plače ljudi me u čudu gledaju "što to radim?". Zanima me kako postupiti u toj situaciji? Da li dozvoliti djetetu da radi što želi (iako smatram da to nije u redu) ili biti ustrajan koliko god bilo neugodno slušati dijete da plače i vrišti? Molim vas za savijet. Unaprijed hvala!
Draga mama,
drago mi je čuti da imate mirno, veselo, znatiželjno i napredno dijete. Vjerujem da Vam Vaš sinčić pruža mnogo ugodnih trenutaka, ali s druge strane, normalno je da se ponekad javljaju i oni manje ugodni. Opisujete da je doma njegovo ponašanje super i da nemate većih problema, što može govoriti o tome da su njegove potrebe tada zadovoljene i da nema potrebe za protestiranjem i negodovanjem. S druge strane navodite kako u situacijama kada se nalazite negdje drugdje i kada mu se postavi granica ili ga se prekine u igri on reagira vrlo burno.
S obzirom da sada već znate kada bi se takva ponašanja otprilike mogla očekivati bilo bi dobro prilagoditi pristup kako bi se njegova frustracija, pa tako i reakcije, ublažile.
Naime, kada se dijete igra i odjednom dođete Vi sa zahtjevom da prekine igu normalno je da dijete iskazuje nezadovoljstvo. Zato bi bilo dobro najaviti npr. da uskoro morate ići i da igru privede kraju. Zatim možete još malo pričekati i onda mu možete reći da znate da bi se on sad baš htio još igrati, ali da je sad vrijeme da idete. Važno je da kada postavljate granice budete jasni i dosljedni. Ako je do sada već navikao da ponašanjima kao što su vrištanje i bacanje na pod može postići ono što želi, odnosno odgoditi vašu namjeru, tada će vjerojatno biti potrebno više truda i upornosti s Vaše strane da mu date do znanja da takva ponašanja nisu prihvatljiva. U situacijama kada se i dogodi da ima burnu emocionalnu reakciju važno je da mu reflektirati ono što viditite, npr. "Znam da si sada ljut što moraš prekinuti igru", zatim mu jasno postaviti granicu "ali sada moramo ići" te bi bilo dobro dati mu neke alternative koje bi mogle zadovoljiti njegovu potrebu "možeš izabrati nastaviti se igrati kod kuće ili možemo na putu do doma zastati u parku". Na taj način ćete mu dati do znanja da ga razumijete, ali i da ste odlučni u provođenju svoje namjere.
Želim Vam puno strpljenja, topline i upornosti u odgoju Vašeg mališana!
Lijepi pozdrav,
Tea Knežević, bacc.univ.psyh.