Samo gleda kako će štetu napraviti bez obzira na to gdje smo, u kući ili vani. Ne znam kako ću s njim, nisam pobornik batina i kažnjavanja, pokušavam sve na lijepi i mirni način objasniti i pokazati mu neke stvari, ali on kao da me ne razumije ili razumije pa me ne želi poslušati. On uporno po svome. Primjetila sam da kad mu se stavi zabrana na neke stvari, onda je pogotovo žestok na njih i skoro uvijek ispoštuje svoje, za dva sata, nije bitno, ali na kraju napravi što je naumio. Mlada sam mama, imam 27 godina, i stvarno se trudim oko djeteta, ali on uporno po svome. Pokušavam ga educirati da radimo nešto, da bojamo, slažemo kocke i puzzle, radimo figurice od fimo mase, znači edukativne stvari, ali ništa. To sve traje niti 5 minuta i on to sve pobaca, slomi, razbije. Kad se samo sjetim koliko je igračaka razbio. Ni za gledanje crtića nije zainteresiran, to mu je dosadno, ali kompjuter mu nije dosadan. Baš zanimljivo :) Uzima sve stvari koje nisu za njega, a sa igračkama koje su primjereni za njega ne želi se igrati. Počinjem sumnjati da je možda u pitanju hiperaktivnost, iako naš pedijatar nije ništa rekao o tome, kaže da je to faza koja će proći, a ta faza traje već 2 godine. Molim vas pomozite mi sa nekim savjetom, olakšajte i meni i mom malom zvrku. Lijepi pozdrav :) Lucky Lane
Draga mama,
Vjerujem da vam je ponekada zaista teško pratiti ritam vašeg dječaka. Meni se čini da ovdje nije riječ o hiperaktivnosti, već o značajkama temperamenta.
Postoje djeca koja prema svom temperamentu (dakle naslijeđenim osobinama) spadaju u skupinu teže odgojive djece. Osobno nisam pobornik trpanja u kalupe, ali neki puta nam pomažu u objašnjavanju.
Jedna od karakteristika temperamenta je RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.
Po mom mišljenju vaš je dječak na ovom kontinuumu na strani izrazite fizičke aktivnosti i zbog toga bojanje, crtanje, izrađivanje figurica nije najbolji izbor za njega. Puno bolji izbor u ovom periodu su živahne igre s loptom, valjanje, trčanje, provlačenje, skakanje. Ako ste vi mirnijeg temperamenta to bi vam maglo predstavljati mali problem, ali ne i nerješiv. Kažem ne i nerješiv, jer se nama odraslima ipak lakše prilagoditi dječjim potrebama nego obrnuto.
Još jedna, po meni značajna značajka temperamenta za odgovor jest USMJERENOST PAŽNJE - odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.
Na ovom kontinuumu vaš je dječačić vjerojatno bliže kratkotrajnoj pažnji, pa budite spremni sve gore navedene aktivnosti ubrzano mijenjati da mu ne bude dosadno. Na taj način zadovoljiti ćete njegovu potrebu za aktivnošću, a i vi ćete biti mirniji.
Naravno budite spremni da će koja igračka biti potrgana, premda bi bilo dobro da uvedete pravilo da se igračke ne trgaju te ga u tome spriječite i uputite mu oštru kritiku, no s druge strane možete se ponekada igrati s nečim što možete u žaru igre uništiti, primjerice sa starim novinama. Možete ga naučiti nekom „karate“ udarcu da svojom rukicom „razbije“ novine koje vi držite napete na sigurnoj udaljenosti.
Ono što će za vas biti utješno jest da će vaš mali zvrk tijekom vremena usporiti, posebice kako ćete ga učiti socijalnim vještinama.
Sretno u nekim novim igrama,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus