Svaki put kad razgovaramo o prinovi govorimo da će uskoro s nama biti mala beba pa onda problema nema. Ali u zadnjih tjedan dana veliku nuždu vrši u gaće. S njim razgovaram u nedogled zbog čega to radi, ali odgovora nema. Čak se jednom navečer pokakao u gaće.
Nikakvih drugih novosti nema i nekakvih šokova pa da bi mogla prepisati njegovo ponašanje tome. Zanima me na koji način mu objasnit da se to ne radi i da li je to zbog moje trudnoće? unaprijed zahvaljujem! Mama T.
Draga mama,
Iz Vaših riječi vidim da želite na vrijeme pripremiti svog sina za dolazak nove bebice. Zašto tako reagira na spomen brata, teško je reći. Pitanje koje mi se nameće je, kakav odnos ima sa drugim dječacima, osobito mlađima od sebe? Da li se dogodila neka situacija u kojoj se on jako loše osjećao, a bio je uključen drugi dječak? Kakva iskustva ima u kontaktu s curicama? Ako se sjetite neke situacije s dječacima u kojoj je on doživio neki oblik neugode, tada možete nježno (tu primarno mislim na ton i boju glasa) povezati taj događaj s dobivanjem brace. Primjerice, ako ga je neki dječak gurnuo, onda mu se može reći da možda ne želi bracu jer ga je taj dječak gurnuo, a ne želi brata da ga on tako nebi gurnuo. Obično nakon ove rečenice, odrasli imaju potrebu zaštiti dijete pa reći da mu se to neće dogoditi, da mu to brat neće napraviti, ali zapravo to nije točno i zasigurno će ga gurati. Zbog toga mu se može reći da će ga možda brat ponekad gurnuti, ali da ste zato Vi tu i pomoći ćete mu.
Osim toga, važno je ne pričati djetetu kako će se igrati s bebom, premda je to nešto što može razumjeti. Razlog tomu je što će proći barem godina dana dok se neće početi igrati s njom na način kako bi Vaš stariji sin to očekivao u ovim trenucima. Umjesto toga, pričajte mu kako ćete ići u zajedničke šetnje, da će beba biti u kolicima, a da će on moći trčati, penjati se na penjalice u parku, da ćete ga zajedno presvlačiti, kupati, hraniti. Govorite realno, naravno uz to koristeći riječi koje su mu poznate kako se ne bi razočarao kada beba zaista dođe.
Nadalje, što se tiče kakanja u gaće. Kako je Vama, tako je i meni teško otkriti uzrok. No ono što je važno je da ne očekujete od njega da zna zašto to čini. Stvar je u tome što su takva ponašanja manifestacija njegovih osjećaja, doživljaja, iskustva. Kojeg točno, ne znate u ovom trenutku ni Vi, a još manje on.
Razlog tome je što on nije verbalno na nivou odrasle osobe i što ne povezuje tako brzo osjećanja i stanja sa riječima (i još k tome pamti da zna reći nakon određenog vremena). Primjerice, dijete je sposobno reći da ga boli trbuh (tj. vjerojatno će pokazati gdje ga boli), ali ako ga pitate od kada ga boli, zašto ga boli i sl., vjerojatnije je da Vam neće znati odgovoriti. I kada saznate da ga boli trbuh, razmišljat ćete da li je možda uzrok hrana, da li je prethodni dan imao redovitu stolicu, da li ga je netko udario u trbuh, da li treba ići u bolnicu na pretrage itd.
Ako je počeo kakati u gaće iz psiholoških razloga (dakle, zdravstveno je ok – što ako niste provjerili, svakako to učinite), tada kada ga pitate „zašto kakaš u gaće“ je isto kao da ga pitate „zašto te boli trbuh“. Ne zna, samo zna da je tako, samo to jednostavno čini. Zbog toga je na Vama da otkrijete zašto on to čini, baš kao što biste smislili način kako da mu pomognete kada bi ga bolio trbuh. Naravno, isto je i s drugim ponašanjima.
Kako možete to otkriti uzrok njegovog kakanja u gaće? Dječja igra je za to vrlo često jako dobro rješenje. Naime, igra djetetu služi umjesto riječi. Budući da se verbalno teško ili nikako ne može izraziti (to se odnosi na to što mu je, što je doživio i sl., a ne na samu sposobnost govora), dijete kroz igru na svoj način, svojim riječima izražava što doživljava i proživljava. Zato vrlo pažljivo osluškujte riječi koje koristi u igri, primijetite da li je on uvijek superheroj ili je on taj kojeg se napada, kako igra završava, ima li nešto što se svaki dan ponavlja u njegovoj igri, riječima koje koristi u toj igri.
Možete uzeti neku figuricu ili nešto drugo s čim se igra, upoznati se s njegovom figuricom, malo se igrati (pri tome je jaaako važno da tada znate da onda niste mama, već taj lik u igri, kao i da on nije Vaš sin, već ta figurica u kojoj se igra – igra je često metaforička za djecu, metafora im dozvoljava da se odmaknu od realiteta i da budu što god žele, što potiče njihovu maštu, kreativnost, mogućnost za istraživanje. Dakle, metafora nije realitet zbog čega se ne treba podučavati dijete da npr. medvjedi ne lete. Ako lete u igri, tada lete. Ako je dijete urednog razvoja, tada ono izvan igre zna da medvjedi zapravo ne lete).
S tom svojom figuricom Vi možete pokušati istražiti što se s njim događa kada kaka u gaće na način da npr. Vaša figurica, u prikladnom trenutku kaže njegovoj da ima jednu tajnu i da bi mu je želio reći. Šapćućim glasom neka Vaša figurica kaže da se ponekad pokaka u gaće, da ne zna zašto to čini. I promatrajte njegovu reakciju. Budite iznimno osjetljivi i nikako nemojte u tome pretjerivati. Jedna rečenica je sasvim dovoljna. Možda će njegov lik dati odgovor što da učini (možda ćete čuti svoje riječi), možda će Vas ignorirati, možda će reći da i on ima tu tajnu. Koja god varijanta, na prvom mjestu je važno da je poštujete jer Vam zapravo otkriva svoje stanje što je vrlo osjetljivo i to trebamo nježno i empatički prihvatiti.
Ako kaže ono što inače čuje od Vas, onda dalje produbite razgovor tako da kažete da Vi to znate, ali da jednostavno na to zaboravite u tom trenutku (što je lako moguće za dijete) i dalje osluškujte što će Vam reći. Ako Vas ignorira, onda to pustite. Moguće je da mu je njegova trenutna igra prezanimljiva da bi mijenjao njezin smjer, možda ne zna što bi rekao, možda je jednostavno kriv trenutak. Bez obzira koji je razlog, sa svojim likom možete reći nešto poput „huh, čini se da ne želiš sada o tome pričati, to je ok“ i onda nastaviti pratiti njegovu igru.
Moguće je da će kasnije tog dana ili neki slijedeći nešto reći po tom pitanju, moguće je da će Vam spontano otkriti neki novi detalj o sebi koji će Vam pomoći da otkrijete uzrok kakanja u gaće. Situaciju možete razvijati sutradan ako ponovno dođete sa svojim likom koji kaka u gaće iz prethodnog dana, igrati se sa likom Vašeg sina, i onda primjerice u jednom trenutku reći „oho, pokakao sam se u gaće“ (istim tonalitetom, istim izražajem na licu, kao što to Vaše dijete čini) i onda čekati njegovu reakciju. Ako će i to ignorirati, tada svakako ostavite nekoliko dana to pitanje. Možda mu je jednostavno preteško o tome pričati, odnosno možda još nije spreman i pokušajte neki drugi put mijenjajući način kao što sam opisala.
Ovaj put je dugotrajniji od direktno postavljanja pitanja Vašem djetetu, ali i vjerojatniji da ćete dobiti odgovor. uvijek je važno da se koncentriramo na uzrok djetetovog ponašanja a ne na samo ponašanje. Ponašanje je samo manifestacija djetetovog stanja, osjećanja i doživljavanja. Na nama, odraslima, je da uđemo u taj unutarnji djetetov svijet.
I još jednu stvar bih naglasila, potrudite se da njegovo kakanje u gaće ne postane centar Vaših razgovora jer što je Vaš fokus snažniji na to, to će se dijete osjećati lošije. Jer, kao što sam prethodno objasnila, ako je uzrok npr. to što će dobiti brata/seku, on to ne može povezati, a s druge strane vidi da ste Vi uznemireni i učinio bi sve da to ne budete. A ne zna zašto to čini. I krug se zatvara, on i dalje to čini, Vi ga i dalje molite da ne čini, možda se povremeno i uzrujate zbog toga, on je nesretan jer ste Vi nesretni, želi da budete sretni, a ne zna kako da to ostvari.
Ukoliko se ukloni potencijalni fiziološki uzrok, a kakanje u gaće se nastavi i u narednom periodu od dva mjeseca, poželjno bi bilo da se obratite psihologu. Ako psiholog kaže da se ne trebate brinuti, da je to prolazno i sl., naglasite da to već traje koliko već traje, da ste zabrinuti, da ste svjesni da je to manifestacija njegovih unutarnjih stanja i da je očito da ga nešto muči (budući da je fiziologija uklonuta), a ne može reći što, da ste sami pokušali doći do uzroka problema, ali da niste uspjeli (ili ste uspjeli pa Vam trebaju daljnji savjeti) te da mu želite pomoći sada. Ako živite u Zagrebu, možete se javiti i nama u Centar Proventus.
Sretna Nova godina Vama, Vašem malenom i ostatku Vaše obitelji,
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom