Izdržali smo pola infuzije i onda sam molila da ju isključe jer su prva 3 sata bila 3 sata iz pakla gdje je moj sin konstantno vrištao, pokušavao spuznuti dolje
Poštovani, kao majka osjećam se vrlo nemoćno kada moja pedijatrica procjeni da moje dijete mora ići u bolnicu na infuziju. Imam sina od 20 mjeseci i bila mu je potrebna infuzija koja je trebala istjecati 6 sati. Izdržali smo pola infuzije i onda sam molila da ju isključe jer su prva 3 sata bila 3 sata iz pakla gdje je moj sin konstantno vrištao, pokušavao spuznuti dolje sa kreveta, sve samo da mu to maknu. Mislim da bi mi uvelike olakšalo prihvaćanje situacije kad bih bolje razumjela zašto i kako o infuziji. Zanima me kada je infuzija apsolutno indicirana, da li postoje nekakve alternative? Što određuje koliko dugo mora istjecati (jer sam čula da istom djetetu nekad daju istu infuziju u pola kraćem vremenu), tu me zanimaju konkretni podaci ako se radi o kilaži ili stupnju dehidratacije (čime se on mjeri i o kojim vrijednostima se radi), ili vrsti otopine? Koje su posljedice ili mogući problemi ako infuzija prebrzo iscuri? Koji je znak da je dijete primilo dovoljno tekućine kroz infuziju pa makar je možda tek iscurilo i pola? Unaprijed hvala! KL
Dehidracija predstavlja smanjenje zaliha vode i elektrolita u organizmu, najčešće uslijed jakog proljeva, povraćanja. Prvi znaci dehidracije (blage) javljaju se u obliku žeđi, umora, opće slabosti, suhoće jezika. Žeđ ne mora biti uvijek prisutna. Umjereno dehidrirano dijete mokri malo, urin može biti taman, rumena suha koža, suhe oči i usta, upale oči, jezik bijelo oboložen, nedostatak elastičnosti kože, glavobolja. Teže dehidrirano dijete uz navedene simptome ima hladne ruke i stopala, ubrzani rad srca, uvučenu fontanelu, ne mokri, vrtoglavicu, poremećaj svijesti.
Točnija procjena stupnja dehidracije moguća je u slučaju kad točno znamo težinu djeteta prije početka bolesti i ako je usporedimo s trenutnom težinom. Pad težine u gramima je izravno mjerilo za deficit tekućine u mililitriima. Smatra se da je deficit tekućine kod blage dehidracije u dojenčeta 50ml/kg tjelesne težine, do 100 ml/kg tjelesne težine kod umjerene i do 150 ml/kg tjelesne težine kod teške dehidracije.
Na dehidraciju su osobito osjetljiva djeca, posebice male bebe. Stoga je potrebno kod svakog pojačanog gubitka vode, nadoknaditi deficit pojačanim unosom vode i elektrolita. Preporučuje se nadoknada tekućine na usta uvijek kad je to moguće, a koriste se već pripremljene otopine koje sadrže minerale i glukozu, npr. Rehidromix, Humana elektrolit (prodaju se u obliku praška koji se otapa u vodi) ili ORS 200 - gdje su potrebni elementi već otopljeni u soku od mrkve. Pri doziranju tekućine treba imati u vidu da dijete mora nadoknaditi postojeći deficit tekućine (npr. 50 ml/kg težine) i osigurati tekućinu za održavanje dnevnih fizioloških potreba (npr.100-150 ml/kg težine na dan). Nadoknadu otopinom ORS treba početi i prije pojave znakova dehidracije.
Dijete koje povraća ili odbija tekućinu ili je gubitak prevelik, potrebno je nadoknaditi tekućinu infuzijama. Terapija dehidracije ide obično u tri faze. U prvoj se nadoknađuje tekućina, obično nekom izotoničnom otopinom (NaCl, Glukosalina, Ringer ili 5% glukoza). Daje se obično 20ml/kg tjelesne težine u roku od 15-30 minuta, a zatim se nastavlja polako kap po kap kroz 1-2 sata. Kasniji plan infuzije ovisi o vrsti dehidracije, potrebi nadoknade elektrolita, rješavanja acidobaze ravnoteže. Odluku o daljem tijeku liječenja donosi liječnik temeljem stanja djeteta i laboratorijskih nalaza.
dr. Svjetlana Bela Klancir, spec.pedijatar
Poliklinika za dječje biolesti dr.Sabol