Nikada se nije oporavila od tog šoka gubitka djeteta, rastala se i vratila kući gdje je s roditeljima već 20 godina. Danas su svi troje na lijekovima. Ja sam udana, imam dva sina i mi smo ok. Ali kad dođem u muževu obitelj, već 17 godina trpim različite uvrede i ponižavanja od njegove familije. Mnogo mi se nakupilo loših sjećanja. Trenutno imam poremećaj sna i budim se ujutro u suzama i guši me, ne mogu do zraka. Moji momci su opterećeni mojim stanjem, a ja ne znam više kako da se vratim u normalu.
Draga čitateljice,
Prije svega žao mi je zbog svega što ste proživjeli u vlastitoj i suprugovoj obitelji. Vjerujem da nije bilo lako nositi taj teret godinama.
Zbog traume koju ste proživjeli u djetinjstvu sigurno su ostale neke rane. Utječu li te rane dan danas na Vas na način da se u suprugovoj obitelji ne zauzimate za sebe, da trpite uvrede i ponižavanja – moguće je. Činjenica je da suprugove roditelje ne možete mijenjati i u to zaista ne trebate ulagati energiju. Ali, možete mijenjati vlastite postupke i reakcije prema njima. Možete se zauzeti za sebe i ne dopustiti da Vas se vrijeđa.
Zbog simptoma koje opisujete - poremećaj sna, osjećaj gušenja itd. moj savjet je da se obratite stručnjaku (psihijatru, psihoterapeutu) za podršku koji će Vam pomoći u ovom „kako“ početi brinuti i misliti o sebi i proraditi s Vama proživljene traume. Sretno.